Časopis “Slovo” traži nove članove redakcije: Konkurs za izbor saradnika/ica

K O N K U R S

Časopis studenata/ica Filozofskog fakulteta u Sarajevu – Slovo – raspisuje konkurs za izbor saradnika/ica na sljedeće pozicije:

1. Glavni/a urednik/ca – jedan/jedna (1) izvršitelj/ica

2. Članovi redakcije – pet (5) izvršitelja/ica

3. Stručni/a saradnik/ca – optimalno

4. Lektor/ica (bosanski, hrvatski i srpski jezik) – dva/dvije (2) izvršitelja/ice

5. Lektor/ica (engleski jezik) – jedan/jedna (1) izvršitelj/ica

Opći uvjeti: Kandidat/kinja treba imati status studenta/ice Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Kandidat/kinja je dužan/na poslati kraću biografiju sa naznačenim odsjekom, godinom studija, brojem telefona i e-mail adresom. Svaki/a kandidat/kinja koji/a zadovolji navedene uvjete bit će pozvan/na na intervju.

Konkurs ostaje otvoren do 29. septembra 2019. godine (do 00.00 sati), a prijave na konkurs potrebno je poslati na e-mail adresu: redakcija.slovo@gmail.com. Predmet e-maila (engl. subject e-mail) treba nasloviti: Prijava na konkurs.

Za sve dodatne informacije možete nam se obratiti putem navedenog e-maila, kao i putem naše veb-stranice: casopisslovo.com i Facebook-stranice: Časopis Slovo.

Kandidati/kinje će o izboru biti obaviješteni/e putem e-mail adrese najkasnije do 14. oktobra 2019. godine.

U Sarajevu, 14. septembra 2019. godine

Redakcija Časopisa Slovo

Fotogalerija

IRENA BUKVIĆ
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/broj 1

 

ARMINA MACIĆ
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/broj 1

 

IRENA BUKVIĆ
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/broj 1

 

MARIO VRHOVAC
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/broj 1

 

MARIO VRHOVAC
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/broj 1

 

IRENA BUKVIĆ
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/broj 1

 

IRENA BUKVIĆ
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/broj 1

 

IRENA BUKVIĆ
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/broj 1

 

ARMIN ČOLO
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/broj 1

 

MUNA NAZAK
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/broj 1

NEDŽIBA IDRIZOVIĆ
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/Broj 2

 

ELVIS PUCAR
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/Broj 2

 

ELVIS PUCAR
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/Broj 2

 

RENATA GLAVINKA
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/Broj 2

 

NEDŽIBA IDRIZOVIĆ
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/Broj 2

 

NEDŽIBA IDRIZOVIĆ
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/Broj 2

 

ELVIS PUCAR
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/Broj 2

 

ELVIS PUCAR
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/Broj 2

 

HANA TIRO
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/Broj 2

 

NEDŽIBA IDRIZOVIĆ
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/Broj 2

 

NEDŽIBA IDRIZOVIĆ
Sarajevo, 2014.
Slovo Godina I/Broj 2

ALMIR KLJUNO I ZERINA NEZIĆ
Sarajevo, 2016.
Slovo Godina II/Broj 3

NEJRA ČEHAJIĆ
Sarajevo, 2019.
Slovo Godina IV/Broj 5 (naslovna stranica)

 

NEJRA ČEHAJIĆ
Sarajevo, 2019.
Slovo Godina IV/Broj 5

 

JASMINA MUJEZIN
Sarajevo, 2019.
Slovo Godina IV/Broj 5

 

hhrhfhf
NEJRA ČEHAJIĆ
Sarajevo, 2019.
Slovo Godina IV/Broj 5

 

NEJRA ČEHAJIĆ
Sarajevo, 2019.
Slovo Godina IV/Broj 5

5. poglavlje “Frankensteina”, “Mary Shelly”

Adriana KATAVIĆ
Univerzitet Sarajevo 

Filozofski fakultet u Sarajevu
Odsjek za anglistiku, II ciklus studija 
ak.fortuna91@gmail.com

5. poglavlje Frankensteina

Mary Shelly

(Prijevod s engleskog jezika)

 

Dogodilo se da sam jedne turobne studenačke noći ugledao vrhunac svojih patnji. S tjeskobnošću koja je gotovo prelazila u agoniju, sakupio sam instrumente kako bih mogao uliti iskru postojanja u beživotnu stvar što mi je ležala do nogu. Bilo je već jedan sat ujutro; kiša je zloguko škrapala po oknima, a svijeća mi je već bila skoro dogorjela, kada sam, pod treperenjem napola ugaslog svjetla, vidio kako se tupo žuto oko tog stvorenja otvara; teško je disalo, a jedan grčevit pokret protresao mu je udove.

Kako da opišem svoje osjećaje spram ove katastrofe, ili kako da prikažem nesretnika kojeg sam se s toliko beskrajnih muka i brižljivosti trudio da stvorim? Udovi mu bijahu skladni, i njegove crte smatrah prelijepim. Prelijepim! Dobri Bože! Žuta mu je koža jedva pokrivala rad mišića i arterija ispod; kosa mu bješe blistavo crna i glatka; zubi biserno bijeli; ali te veličanstvene osobine samo su stvarale užasniji kontrast s njegovim vodenastim očima, za koje se činilo da su skoro iste boje kao i zatamnjene bijele duplje u koje su bile usađene, s njegovim smežuranim tenom i ravnim crnim usnama.

Različite životne situacije nisu tako promjenjive kao osjećanja ljudske prirode. Marljivo sam radio skoro dvije godine, isključivo s ciljem da ulijem život u jedno beživotno tijelo. Zbog toga sam se lišio odmora i zdravlja. Želio sam to žestinom koja je daleko premašila svaku umjerenost; ali sada kada bijah završio, ljepota sna bješe iščezla, a napeti užas i odvratnost bijahu mi ispunili srce. Ne mogavši izdržati izgled bića što ga stvorih, izjurio sam iz sobe i nastavio dugo vremena prelaziti spavaću sobu, nesposoban da saberem misli i da spavam. Naposljetku, klonulost je prevladala uznemirenost što je bijah prije pretrpio, te sam se u odjeći bacio na krevet, trudeći se da nađem nekoliko trenutaka zaborava. Ali bješe uzalud; spavao sam, istina, ali su me uznemiravali najstrašniji snovi. Učinilo mi se da vidim Elizabeth, u cvatu zdravlja, kako šeta ulicama Ingolstadta. Ushićen i iznenađen, zagrlio sam je, ali kad sam joj utisnuo prvi poljubac na usne, one postadoše olovne boje s nijansom smrti; crte lica se počeše mijenjati i pomislih da držim leš mrtve majke u naručju; mrtvački pokrov ju je obmotao, i vidjeh grobne crve kako puze po naborima flanela. Trgnuh se iz sna užasnut; hladan znoj prekrio mi je čelo, zubi su mi cvokotali, a svaki mišić se zgrčio; tada na mutnom i žutom svjetlu mjesečine koja se probijala kroz prozorske kapke, ugledah tog nesretnika – jadno čudovište koje bijah stvorio. Podigao je baldahin; oči su mu, ako se mogu nazvati očima, bile uprte u mene. Vilice mu se otvoriše, pa promrmlja neke neartikulirane zvuke, dok mu je kez mreškao obraze. Možda je govorio, ali ja ga nisam čuo; jedna ruka mu se ispruži, naizgled da me zadrži, ali ja utekoh i strčah niz stepenice. Sklonio sam se u dvorište kuće u kojoj sam boravio, gdje sam proveo ostatak noći, hodajući gore-dolje u velikoj uzrujanosti, oprezno osluškujući i plašeći se svakog zvuka kao da će najaviti približavanje tog demonskog trupla kome tako bijedno dadoh život.

Oh! Nijedan smrtnik ne bi podnio užas pred takvim likom. Ni jedna oživljena mumija ne bi mogla biti toliko gnusna kao taj nesretnik. Promatrao sam ga dok još nije bio završen; bijaše ružan tada, ali kada su ti mišići i zglobovi zadobili mogućnost pokreta, postao je nešto što ni Dante ne bi mogao osmisliti.

Noć sam proveo mizerno. Povremeno mi je bilo udaralo tako brzo i jako da sam osjećao pulsiranje svake arterije; povremeno sam skoro tonuo u tlo kroz iznemoglost i iznimnu slabost. Drugujući s ovim užasom, osjetio sam gorčinu razočarenja; snovi koji su mi bili hrana i ugodan odmor tako dugo sada mi postadoše pakao; a promjena je bila tako brza, rušenje tako potpuno!

Jutro, sumorno i mokro, konačno je svanulo i otkrilo mojim nenaspavanim i bolnim očima ingolstadtsku crkvu, njezin bijeli zvonik i sat, koji pokazivaše šestu uru. Vratar je otvorio dveri dvorišta, što mi bješe utočiše te noći, ja izađoh na ulice, odmjeravajući ih hitrim koracima, kao da nastojim izbjeći nesretnika za kojeg sam se plašio da će mi se ukazati na svakom skretanju ulice. Nisam se usuđivao vratiti u stan u kojem sam živio, nego sam se osjećao nagnan da žurim, premda natopljen kišom što je lila iz crnog i bezutješnog neba.

Nastavio sam hodati tako neko vrijeme, trudeći se da tjelesnim naporom olakšam teret koji mi je pritiskao um. Prolazio sam ulice bez ikakve jasne ideje o tome gdje sam ili što radim. Srce mi je lupalo u bolesnom strahu, i ja sam hitao nepravilnim koracima, ne usuđujući se da se osvrćem:

Ko netko koji putem sam

Ide i ćuteć’ strah

Ne osvrće se više kad

Jednom se ozre plah,

Jer zna da zli ga prati duh

U stopu u taj mah.1 Continue reading “5. poglavlje “Frankensteina”, “Mary Shelly””