Glamsko srebro u trgovinskoj razmjeni u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni

Amar ĐULOVIĆ

Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet u Sarajevu

Odsjek za historiju, II ciklus studija

amardjulovic@hotmail.com

             Glamsko srebro u trgovinskoj razmjeni u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni

Sažetak: Rad se bavi pitanjima trgovinske razmjene glamskim srebrom i njegovim značajem za privredu srednjovjekovne Srbije i Bosne. Glamsko srebro je pojam koji označava srebrenu rudu, karakterističnu za područje jugoistočne Evrope u srednjem vijeku. Specifikum ovog srebra leži u činjenici da je u sebi sadržavalo određenu količinu zlata. Procenat zlata nikada nije bio isti, međutim, za svojevrstan standard uzimalo se 25% po jednoj litri srebra. Glamsko srebro se vadilo u rudnicima u srednjovjekovnoj Srbiji od kojih je najglasovitiji rudnik u Novom Brdu. Što se tiče rudnika srebra u Bosni, ne postoje pokazatelji koji bi potvrdili prisutnost glamskog srebra u njima. U ovom radu poseban osvrt je napravljen na trgovinu i privredni značaj glamskog srebra na prostorima srednjovjekovne Srbije i Bosne. Iz rudnika u kojima se vadila, glama je obično izvožena i prodavana u Durovnik. Iz kreditnih i trgovinskih ugovora, koji su bili zasnovani na uvozu glamskog srebra u Dubrovnik mogu se vidjeti karakteristike trgovine ovom rudom. Glamsko srebro bilo je izuzetno cijenjeno i shodno tome, njegova vrijednost bila je viša od vrijednosti ostalog srebra na tržištu. Dubrovčani su nakon uvoza glamskog srebra nastavljali trgovati s njim, a posljednje odredište je najčešće bila Venecija. Većina ovih izvornih informacija vezana je za trgovinu glamom sa područja srednjovjekovne Srbije, dok se područje Bosne spominje tek u par navrata. Ipak, i pored oskudice izvornim podacima, u radu je iznijet stav da je glamsko srebro gotovo sigurno igralo ulogu u privrednom i trgovačkom životu srednjovjekovne Bosne. S obzirom na trgovačke i karavanske puteve kojima je srebro iz Srbije izvoženo u Dubrovnik, a koji su prelazili preko teritorija Bosne, nesumnjivo je da je glamsko srebro donosilo određene prihode i srednjovjekovnoj Bosni. Na osnovu carina i drugih dažbina, jedan dio glame je ostajao u Bosni. Osim toga, nije isključena ni opcija da je ova ruda bila plijen drumskih pljačkaša, koji su u ovom periodu bili uobičajena pojava na karavanskim putevima.

Ključne riječi: Glamsko srebro, trgovina, rudarstvo, srednji vijek.

Glamsko srebro pojam je koji označava srebrenu rudu, u srednjem vijeku vađenu prvenstveno u rudnicima Novo Brdo i Janjevo. Specifikum ovog srebra, po kojemu je bilo glasovito i naširoko poznato, leži u činjenici da je u sebi sadržavalo određenu količinu zlata.1 Na osnovu pojedinih izvora, jasno je da je srebro vađeno u Novom Brdu po pravilu trebalo sadržavati određeni procenat zlata, te da su ljudi koji su u ovom periodu njime trgovali znali koliko je on obično iznosio.2 Posebno važan izvor za proučavanje historije Novog Brda, kao i trgovanja glamskim srebrom, predstavlja trgovačka knjiga Dubrovčanina Mihajla Lukarevića. Za objavljivanje ovog izvora zaslužan je Mihailo Dinić koji je, osim toga, donio i obradu podataka iz ove trgovačke knjige u svome radu Za istoriju rudarstva u srednjevjekovnoj Srbiji i Bosni 2. Poseban doprinos u izučavanju ove tematike ostavio je Ignacij Voje u nekoliko svojih radova, od kojih je sigurno najvažniji onaj pod naslovom Argentum de glama.3

1 Pri ocjeni karaktera ovog plemenitog metala nailazi se na dva oprečna tumačenja, od kojih jedno pruža historijska, a drugo geološka struka. Do zaključka da je glamsko srebro sadržavalo određenu količinu zlata došli su historičari na osnovu arhivskih podataka. Geolozi, sa druge strane, ispitivanjima tla sa područja srednjovjekovnih rudnika dolaze do zaključka da je glamsko srebro u biti srebro sa primjesama. To bi značilo da je slabijeg kvaliteta od finog srebra. Voje, (1988). 2 Do ovog zaključka je došao M. Dinić na osnovu jedne tužbe upućene Franciscusu de Sabeu, koji je prodavao novobrdsko srebro u Kotoru, a od strane izvjesnog Trifuna Buće. Tužba je podnesena 1337. godine, sa obrazloženjem da je prodato 12 litara srebra iz Novog Brda, pod lažnom tvrdnjom da u njemu ima zlata. Kako zlata u njemu nije bilo, sud je osudio Franciscusa da Bući nadoknadi uobičajeni procenat zlata. Dinić, (1962), 38.

O samoj riječi „glama“ i njenom porijeklu ne postoji jedinstveno mišljenje. Dva glavna pravca prilikom rješavanja ovog problema idu u smjeru povezivanja ove riječi sa novogrčkim riječima: μαλαγμα (malagma) i γλάμη (glami).4 Budući da su oba rješenja zasnovana samo na pretpostavkama, te na pukom filološkom pokušaju povezivanja riječi sa sličnim pojmovima iz drugih jezika, ne bi ih se trebalo uzimati za relevantne i konačne odrednice po pitanju ove problematike.

Najstariji poznati podatak koji govori o novobrdskom „zlatonosnom“ srebru potiče iz 1330. godine. Zabilježeno je da je te godine dubrovački vlastelin Mence Lavrencija Menčetić prodao Firentincu Benciji del Buonu 16 litara i 8 unči novobrdskog srebra.5 U tridesetim godinama XIV vijeka, glamsko srebro sve učestalije se pojavljuje kao predmet trgovačke razmjene u Dubrovniku. Za Dubrovčane ovaj specifični plemeniti metal već u tom periodu predstavlja važan proizvod koji se izvozi dalje u Veneciju. Značajnu ulogu u njegovom izvozu igraju i stranci, kao što je već spomenuti Bencio del Buono iz Firence, koji se u izvorima za ovaj period spominje još nekoliko puta u vezi sa izvozom srebra iz Dubrovnika.6 Ovi podaci pronalaze se u trgovačkim ugovorima ovog vremena. U njima se ne navodi tačna količina zlata koju bi glamsko srebro trebalo sadržavati, ali je primjetno da je ta količina bila dobro poznata tadašnjim trgovcima. Na to upućuju i stavke u ugovorima po kojima se prodavač srebra obavezivao isplatiti eventualnu manju „finoću“ srebra, tj. manji udio zlata u njemu, ako za to bude potrebe. U drugoj polovini XIV vijeka, podaci o glamskom srebru u arhivskim knjigama Dubrovnika su mnogo rjeđi u odnosu na one iz tridesetih godina istog vijeka. Voje u ovoj pojavi pronalazi utjecaj ondašnjih političkih prilika u Srbiji poslije Dušanove smrti, ali također zaključuje da taj podatak ni u kojem slučaju ne treba značiti da se tada nije trgovalo glamskim srebrom.7 Iz XIV vijeka postoje podaci koji upućuju na to da se glamsko srebro dobivalo i u rudniku Brskovo. Trgovac iz Venecije Francisco Scarpacio je 1.9.1335. godine dobio na račun jednog duga 3 litra i 5 unči srebra iz Brskova, koje je sadržavalo određenu količinu zlata.8 Ipak, s obzirom na pretpostavke da je ovo srebro sadržavalo samo 1%-5% zlata, nije sasvim jasno da li se radi o glamskom srebru poput onog iz rudnika Novo Brdo.9

Naredni podaci o glamskom srebru, odnosno trgovini ovim plemenitim metalom dolaze iz XV vijeka. Za taj period posebno je značajna već spomenuta trgovačka knjiga Mihajla Lukarevića koji je oko 1440. godine boravio u Novom Brdu, gdje se intenzivno bavio trgovinom i izvozom različitih plemenitih metala, među kojima je bilo i glamsko srebro.10 Osim praćenja rudarskih aktivnosti i trgovinske razmjene koja uključuje glamsko srebro u Novom Brdu, veoma zanimljivo je pratiti stanje na dubrovačkom tržištu koje se može vidjeti kroz već spomenutu seriju Debita notariae iz Dubrovačkog arhiva. U Debita se argentum de glama prvi put javlja 1433. godine u jednoj koleganciji, a prva zadužbina u kojoj se spominje glamsko srebro registrirana je 07. 12. 1439. godine.11 Glamsko srebro, odnosno argentum de glama u latinskom obliku, kroz seriju Debita može se pratiti sve do 1447. godine. Voje je obradom ovog izvornog materijala, glamsko srebro u vremenskom razdoblju od 10 godina uspio da identificira u 11 zadužnica i u 21 ugovoru o osnivanju trgovačkih društava.12 Razlog prestanka pojavljivanja glamskog srebra u ovoj seriji iz dubrovačkog arhiva, nakon 1447. godine, mogao bi se tražiti u nesigurnim prilikama na Balkanskom poluotoku, konkretnije, u odnosima između Despotovine i Osmanske imperije. Rizik koji je sa sobom donosila trgovina i izvoz metala sa ovog područja bio je sve veći za dubrovačke trgovce, i to je jedan od uzroka što u kreditnim ugovorima i u ugovorima o sklapanju trgovačkih društava više nema spomena o glamskom srebru.13 Opći stav u historiografiji je da se trgovina glamskim srebrom između Novog Brda i Dubrovnika gotovo ugasila nakon konačnog pada ovog rudarskog mjesta pod osmansku kontrolu 1455. godine. Ipak, postoji nekoliko podataka iz druge polovine XV vijeka o glamskom srebru, koje u svome radu domosi M. Dinić. Prvi podatak je iz 1473. godine i govori o glamskom srebru koje sadrži 13 aksađa zlata u litri, a drugi iz 1477. u kome se navodi da je argentum auratum prodato 10 litara po 7 dukata i 22 groša litar argenti puri a 7 dukata po unči zlata koje je srebro sadržavalo.14

3 Voje je sistematskom analizom i pregledavanjem arhivske građe u Dubrovačkom arhivu, unutar serije Debita notariae, naišao na veliki broj podataka vezanih za glamsko srebro, koji su do tada bili nepoznati historijskoj struci. Argentum de glama spominje se u knjigama Debita od 1433. do 1447. god. Voje, (1970), 16.

4 Ignacij Voje u svojem radu Argentum de glama navodi da se slaže sa objašnjenjem koje je donio Stojan Novaković, koji riječ „glama“ dovodi u vezu sa novogrčkom riječju μαλαγμα, a što bi u prijevodu značilo zlato. Također navodi da je teza B. Daničića da dolazi od grčke riječi γλάμη odbačena. Voje, (1970), 16.

5 Tom prilikom prodavač se obavezao nadoknaditi štetu ukoliko prodato srebro ne bude imalo onoliko zlata u sebi koliko je uobičajeno da ga ima srebro iz Novog Brda. Iz ove formulacije se može jasno zaključiti da se radi o glamskom srebru. Voje (1970), 17.

6 Voje (1970), 17.

7 Voje (1970), 18.

8 Voje (1970), 18.

9 Voje (1970), 19.

10 Dinić (1962).

U trgovini glamskim srebrom, odnosno prilikom sklapanja trgovačkih ili kreditnih ugovora, uvijek se posebna pažnja posvećivala količini zlata u glami. Na osnovu tih podataka može se zaključiti da procenat zlata nije smio prelaziti ispod granice, koja je bila određena i striktno se poštovala. Za svo glamsko srebro koje je imalo manji procenat zlata od onog predviđenog isplaćivala se naknada od strane onoga ko prodaje takvo srebro. Shodno tome, značajno je pokušati odrediti koliki je zapravo bio udio zlata u glamskom srebru. Jedna litra glame, koju je za pokriće duga predavao dužnik vjerovniku, morala je sadržavati najmanje 3 unče zlata.15 To znači da je u jednoj litri bilo 25% zlata, odnosno jedna četvrtina.16 Dakle, to je procenat koji se uzimao za svojevrstan standard, kada je u pitanju glamsko srebro. Međutim, kako se može vidjeti iz ranije spomenutih ugovora, gotovo sa sigurnošću se može tvrditi da glama nikada nije sadržavala isti procenat zlata. Na takav zaključak upravo navode podaci iz ugovora u kojima se traži eventualna nadoknada štete ukoliko srebro ne bude standardne finoće.17 Podaci iz trgovačke knjige Mihajla Lukarevića, koje u svojoj studiji iznosi Dinić, govore o izuzetno velikim procentima zlata u glamskom srebru. Količina zlata u jednoj litri, u ovoj knjizi, kreće se između 18,75 i 24 aksađa.18 Ranije je navedeno da je na osnovu proračuna ustanovljeno da 18 aksađa čini 25%, što bi značilo da je glama iz Lukarevićeve knjige uvijek imala u sebi preko 25% zlata, a dosezala je skoro i do 30%.

Iz kreditnih i trgovačkih ugovora, koji su bili zasnovani na uvozu glamskog srebra u Dubrovnik, može se i iščitati vrijednost ovog plemenitog metala. Sume koje su se plaćale za glamu varirale su u različitim periodima, a i procenat zlata ih je određivao u znatnoj mjeri. Jedna litra glamskog srebra obračunavala se po 25, 5 dukata, 25 dukata i 12 groša, 25 dukata i 2/3 dukata, 26 dukata.19 Od augusta 1440. godine pa nadalje, cijena glamskog, koje je poznato u izvorima, prestaje da varira i iznosi 26 dukata za libru.20 Osjetne su bile razlike u cijenama srebra između tzv. argentum finum odnosno argentum blachum i argentum de glama u XV vijeku. Najskuplje je bilo glamsko srebro, upravo zbog zlata koje je u sebi sadržavalo.21 Cijena glamskog srebra u prvoj polovini XV vijeka pokazuje intenciju porasta, što naročito dolazi do izražaja ako se cijena glamskog srebra uporedi sa cijenom običnog finog srebra iz tog perioda. Fino bijelo srebro u tom periodu ima cijenu od 8 dukata, dok se cijena glame kreće između 25 dukata i 12 groša i 26 dukata.22

11 Voje (1970), 20.

12 Voje (1970), 21.

13 Voje (1970), 22.

14 Dinić (1962), 85.

15 Ta količina jednaka je količini od 18 aksađa. Voje (1970), 23.

16 Voje (1970), 23.

17 „Iz tužbe Ivana Marinova de Bezantis iz 1436. g. proizlazi da sadrži novobrdsko glamsko srebro jednu šestinu, dakle otprilike 16,67% zlata.“ Voje (1970), 24.

18 „Lukarević ima takođe neke podatke o srebru pomešanom sa zlatom: 6 litara i dve aksađe prištinske mere odn. 6 l. 4 unče du-brovačke sadržavalo je zlata po litri 3 u. i 3 a. ( = 21 aksađa); 9 l. 10 u. 3 a. novobrdske mere = 10 l. 1 u. 5 a. dubrovačke po 3 u. 18 karata zlata ( = 18,75 aksađa); 5 l. 8 u. 2 a. prištinske mere = 6 l. 2. dubrovačke: zlata u litri 3 u. l a. 6 k. ( = 19,25 aksađa); 3 l. 10 u. 5 a. (novobrdske) = 4 l. 1 a. (dubr.) po litri zlata 3 u. 1 a. 15 k. (19 aksađa i 15 karata); 4 l. 2 u. 3 a. (prišt.) po litri zlata 4 u. ( = 24 aksađe); 10 l. novobrdskih po litri 3 u. 1 a. 12 k. ( = 19,5 aksađa).“ Dinić (1962), 85-86.

19 Voje (1970), 25.

20 Voje (1970), 25.

Prilikom izučavanja izvornih materijala u kojima se spominje glamsko srebro, ne smiju se izostaviti trgovačke knjige braće Kabužić, na čijoj je obradi i pripremi kroz niz studija intenzivno radila Desanka Kovačević-Kojić. Poslovanje braće Kabužić posebno je važno u svrhu osvjetljavanja količina srebra, koje su posredstvom Dubrovčana dalje bile prodavane širom Evrope, a najviše u Veneciji. 23 Od ukupne količine izvezenog srebra, čak 565 kg je otpadalo na glamsko srebro i to u vrijednosti od 38.000 dukata, koje su braća Kabužići za nešto više od 4 godine, od oktobra 1428. do kraja 1432, izvezli u Veneciju.24 Na osnovu toga može se zaključiti da je godišnji izvoz glamskog srebra braće Kabužić iznosio 141 kg. Kovačević-Kojić ističe da je to ustvari do sada najveći poznati pojedinačni godišnji izvoz glamskog srebra iz srednjovjekovne Srbije.25

Koliko je do sada poznato na osnovu izvorne građe, glamsko srebro nije se dobivalo direktno niti u jednom rudniku srebra u Bosni. Sa druge strane, ovaj podatak naravno ne znači da se ovaj plemeniti metal nikako ne može dovesti u vezu sa trgovinom metalima u bosanskoj srednjovjekovnoj državi. Inače, najstariji do sada poznati izvorni podatak u kojemu se spominje glamsko srebro potiče s kraja XIII vijeka. U jednoj dubrovačkoj hronici stoji zabilježeno kod godine 1279. da su bosanski trgovci donijeli u Dubrovnik mnogo srebra pomiješanog sa zlatom.26 Ove velike količine zlatonosnog srebra nisu se čuvale u Dubrovniku, nego su odnesene i prodate u Veneciji uz dobit od 200%. Transport i prodaja je možda izvršena i od strane samih Bosanaca.27 Osim podatka da bosanski trgovci donose glamsko srebro u Dubrovnik, zanimljivo bi bilo i ispitati iz kojeg rudnika je došlo ovo srebro. Pretpostavka koju je donio Voje, da se najvjerovatnije radi o srebru iz Brskova, čini se izvjesna. Prvi pokazatelj koji upućuje na to jeste taj da se u tom periodu još uvijek nije bio razvio rudnik Novo Brdo, inače najpoznatije mjesto iz kojeg je glama poticala.28 Osim toga, poznato je da je Brskovo u ovom periodu bio veoma značajan, ne samo rudnik, nego i trg, te tačka iz koje se trgovačkim putem, koji je polazio iz Dubrovnika, išlo dalje u unutrašnjost balkanskog poluotoka.29 Ostale pojedinosti vezane za bosanske trgovce iz ove vijesti, kao što su mjesto iz kojeg potiču, te karakter njihove trgovinske razmjene sa Dubrovnikom, zaista je teško utvrditi bez ulaska u sferu pretpostavke i nagađanja.

Među rijetkim i usamljenim informacijama o glamskom srebru u srednjovjekovnoj Bosni koje pružaju izvori, do sada je poznat još samo jedan podatak. Njega donosi Đuro Tošić u svome radu Dubrovačka porodica Hranković. Naime, Tošić je pronašao u Čingrijinoj genealogiji (Genealogia Cingria) dubrovačkih građana iz historijskog arhiva u Dubrovniku zabilježeno da je „iz oblasti Kučajne u kraljevstvu Bosne“ (dalla terra Cuciaina del Regno di Bosna) oko 1350. godine u Dubrovnik stigao plemić Hranko Toplić, da je bio bogat, jer je donio velike količine zlata i glamskog srebra, te da se u gradu oženio nekom Marušom s kojom je dobio dvoje djece: sina Vlahotu i kćerku Radulu.30 Ovi podaci o porijeklu i imovinskom stanju Hranka Toplića izgledaju dosta nepouzdani, međutim, u kontekstu teme o kojoj se ovdje govori, značajno je pogledati navedeni podatak o glamskom srebru. Zlato i glamsko srebro se, očigledno, navode kako bi se što slikovitije prikazalo bogatstvo ove ličnosti. I ovaj podatak o tome da se iz Bosne donosi glamsko srebro sigurno ne govori u prilog činjenici da se ono dobivalo u nekom od bosanskih rudnika, ali se na osnovu njega može zaključiti da je ovaj specifični metal kolao unutar granica bosanske države i u XIV vijeku, te da je na osnovu toga veoma moguće i da je bio predmet određenih trgovinskih razmjena.

21 Na osnovu ovih podataka, Voje zaključuje da metalurška tehnika u Srbiji u ovom periodu nije bila na visokom nivou, budući da se na primjeru glamskog srebra vidi da se tada još uvijek nije ovladalo tehnikom odvajanja srebra od zlata u Srbiji. – Voje (1956-1957), 294.

22 Voje (1970), 25.

23 Braća Kabužić su iz Srbije i Bosne od decembra 1426. do novembra 1433. godine nabavili preko svojih poslovnih saradnika 10.613 litara, u današnjim mjerama 3.480 kg srebra, u vrijednosti od oko 100.000 dukata. Kovačević-Kojić (2002), 114.

24 Kovačević-Kojić (2002), 114.

25 Tako je npr. na osnovu kreditnih ugovora o sklapanju trgovačkih društava za period od 1433. do 1447. godine ustanovljeno da je u Dubrovnik godišnje stizalo samo 34 kilograma glamskog srebra. Kovačević-Kojić (2002), 114–115.

26 Voje (1970), 16.

27 Hrabak (2004), 13.

28 Dinić u svojoj studiji o Novom Brdu navodi da se sa dosta vjerovatnosti može tvrditi da se Novo Brdo razvilo poslije 1303. god., kada se u Srbiji navode katoličke parohije samo u Brskovu, Rudniku, Rogoznu, Trepči i Gračanici. Dinić (1962), 37.

29 Najstarije vijesti o dubrovačkoj karavanskoj trgovini odnose se na Brskovo, na desnoj obali Tare blizu Mojkovca. Brskovo je u drugoj polovini XIII i prvim decenijama XIV vijeka bilo glavno uporište primorskih trgovaca u Raškoj. – Dinić (1937), 122.

U ranije izloženim podacima jasno je uočljivo da je ogroman procenat od ukupne količine glamskog srebra izvađenog iz unutrašnjosti Balkanskog poluotoka bio donošen u Dubrovnik. U gradu pod Srđem su se balkanski plemeniti metali sakupljali i pripremali za dalju prekomorsku trgovinu, a krajnja destinacija obično je bila Venecija ili neki drugi italijanski priobalni trgovački centar. Isti princip primijenjivan je i sa tada izuzetno cijenjenim glamskim srebrom. Ipak, od rudnika glame u Srbiji, ove metale je trebalo dostaviti do nesusjednih teritorija Dubrovačke Republike. U tom kontekstu nazire se i ogroman značaj Bosne kao tranzicijske zemlje u trgovačkoj razmjeni ovim metalom. Najkraći i najznačajniji karavanski putevi ovoga doba koji su povezivali rudokope u Srbiji sa Dubrovnikom, velikim dijelom išli su preko bosanske države. Štaviše, za privredu srednjovjekovne Srbije bilo je od životnog značaja da bude komunikacijski povezana sa Jadranskim morem, te je samim tim od velikog značaja bila i komunikacijska linija koja je išla preko Bosne. Svakako da se i glamsko srebro prevozilo ovim putevima, što se može lahko zaključiti ako se uzmu u obzir mjesto odakle je poticalo, najčešće Brskovo ili Novo Brdo, i krajnja destinacija – Dubrovnik.

Dva glavna puta koja su polazila iz unutrašnjosti poluostrva presijecali su Bosnu i povezivali je sa odredištima na Jadranskom moru. Prvi od njih, koji je sa Jadrana išao u istočnu Bosnu i odatle dalje u Srbiju, bio je poznat pod imenom „via Drine“, ili rjeđe „via Bosne“, dok je drugi, „via Narente“, dolinom Neretve povezivao obalu sa unutrašnjošću Bosne.31 Za kontekst trgovine glamskim srebrom i njegovog cirkuliranja preko srednjovjekovne bosanske države mnogo značajniji je prvi navedeni put. Polazio je od samog Dubrovnika, kuda su Vlasi s karavanima dolazili „ad Bersalium portam Ragusii“ i odatle odnosili robu dalje.32 Odredište karavana koji su se kretali ovim putem bilo je Polimlje. Prema rekonstrukciji Mihaila Dinića, od Dubrovnika put je išao sljedećom rutom: Trebinje – Bileća – Gacko – Čemerno – Tjentište – Foča, dalje uz Čehotinu preko Pljevalja, ili Drinom do Lima.33 Ranije je spomenut značaj Brskova kao tačke iz koje se ovaj karavanski pravac dalje nastavljao prema Srbiji i unutrašnjosti poluostrva. Sa opadanjem značaja Brskova, od sredine XIV vijeka, pomjera se težište dubrovačke karavanske trgovine u dolinu Lima. Prijepolje zauzima njegovo mjesto kao karavanska stanica.34 U ovom, ali i kasnijem periodu, kada se našlo u okviru teritorija bosanske države, Prijepolje je, zahvaljujući svom položaju, održalo ulogu sjedišta iz kojega je dalje prenošena roba u Sjenicu, Trgovište, Novo Brdo, Peć itd.35 I pored limitiranosti izvornom građom, nema razloga da se ne vjeruje da je karavanski put išao i u suprotnom smjeru. Preciznije, vrlo je izvjesna opcija da je većina robe iz Srbije upravo ovim putem, do Polimlja i preko Bosne, odlazila put Dubrovnika. Pošto je Novo Brdo jedno od mjesta koje se povezuje sa ovom trgovačkom linijom, jasno je, dakle, da su se i velike količine glamskog srebra iz novobrdskog rudnika u Dubrovnik dopremale upravo ovom linijom – preko Bosne. Na taj način je srednjovjekovna bosanska država bila veoma uključena u trgovinu i transport spomenutim plemenitim metalom, iako se u rudnicima na njenoj teritoriji nije iskopavalo glamsko srebro.

30 Tošić (1988), 87.

31 Kovačević (1961), 158–159.

32 Kovačević (1961), 159.

33 Dinić (1937), 125.

34 Od 1343. godine, iz koje datira prvi ugovor sa spomenom Prijepolja, njegov značaj za kopnenu trgovinu sve više raste. Dinić (1937), 122.

35 Dinić (1937), 122.

Kako je prelazak karavana sa glamskim srebrom preko bosanskog teritorija neupitan, nameću se pitanja u vezi sa zaradom koju su domaći feudalci i trgovci ostvarivali na osnovu trgovine ovim metalom. Karavani koji su dolazili u Bosnu ili su prolazili kroz nju bili su u prvom redu izloženi obaveznom plaćanju carina.36 Osim carina, trgovački promet na ovom prostoru bio je izložen i drugim nametima u vidu velikog broja različitih dažbina. Učestao vid dažbina na robu koja se prevozila karavanskim putevima bile su brodarine i trgovine. Bosanski feudalci su, također, zahtijevali od trgovaca izvjesnu dažbinu za slobodan prelaz preko svoje zemlje, te su im izdavali propusnicu (saluum conductum), kao potvrdu da je ta obaveza izmirena i da se trgovci mogu slobodno kretati bez smetnji.37 I pored izmirivanja svih obaveza, trgovci su veoma često bili ometani u svojoj djelatnosti kroz učestale pljačke njihove robe na putevima koji su vodili kroz Bosnu. Zanimljivo je da su se poslom pljačkanja trgovačkih karavana bavili i krupni, istaknuti bosanski feudalci.38 Dakle, nesumnjivo je da je i glamsko srebro, kao i ostala roba koja se preko Bosne prevozila u trgovačkim karavanima, donosila velike prihode na različite načine. Prema tome, jedan dio količine ovog metala je ostajao i na tlu Bosne, na osnovu čega bi se mogle potvrditi i izvorne vijesti koje spominju donošenje glamskog srebra iz Bosne u Dubrovnik ili njegovim trgovanjem od strane bosanskih trgovaca. Prema tome, sama činjenica da se glama nije dobivala u bosanskim rudnicima srebra, ne može biti otežavajuća okolnost prilikom prepoznavanja navedenih izvornih vijesti kao tačnih.

Literatura:

Dinić, M. (1937). Dubrovačka srednjevekovna karavanska trgovina, Jugoslovenski istorijski časopis, God. III, sv. 1-4, 119-146, Beograd.

Dinić, M. (1962). Za istoriju rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i Bosni. Deo 2, Posebna izdanja / SANU; knj. 355. Odeljenje društvenih nauka; knj. 41, Naučno delo, Beograd.

Hrabak, B. (2004). Venecija i bosanska država, Iz starije prošlosti Bosne i Hercegovine, Knj. III, 7-116, Arhivar, Beograd.

Kovačević-Kojić, D. (2004). Plemeniti metali Srbije i Bosne i evropsko tržište: XIV-XV vijek, Zbornik radova Vizantološkog instituta, br. 41, 191-203, Beograd.

Kovačević-Kojić, D. (2002). Srpski rudnici u evropskoj proizvodnji srebra, Staro srpsko rudarstvo, 113-121, Vukova zadužbina, Beograd.

Kovačević, D. (1961). Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Djela; knj. 18 / Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine. Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka ; knj. 13, Sarajevo.

Tošić, Đ. (1988). Dubrovačka porodica Hranković, Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Du-brovniku, sv.26/1988, 87-101, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, Dubrovnik.

Voje, I. (1970). Argentum de glama, Istorijski časopis, Knj. XVI-XVII, 15-42, Istorijski institut u Beogradu, Beograd, 1970.

Voje, I. (1956-1957). Brskovo in vrednost srebra v srednjem veku, Zgodovinski časopis, God. X-XI, 285-295, Zgodovinsko društvo za Slovenijo, Ljubljana.

Voje, I. (1988). Pokusi kvantifikacije trgovskega prometa in proizvodnje v srednjoveškem Dubrovniku, Zgodovinski časopis,42, IX-XII, 373-388, Zgodovinsko društvo za Slovenijo, Ljubljana.

36 Organizacija naplate carina u srednjem vijeku bila je drukčija nego danas. Nije bilo graničnih carina, već se uvoz-na carina naplaćivala tek na prvom trgu. I tu nije uzimana carina na svu količinu, nego samo na onaj dio robe koji se prodavao. Ako je trgovac prelazio granicu zemlje, na posljednjem trgu naplaćivala se carina na svu robu koja se izvo-zila. Pored ovih uvoznih i izvoznih carina, u srednjem vijeku ustalile su se prevozne i takozvane ustupne carine – na prevoz robe. Tokom cijelog razvoja bosanskog carinskog sistema, visina carinske stope iznosila je desetinu robe koja se carinila, a izgleda da se obično uzimalo šest groša prevozne carine po jednom tovaru. Kovačević (1961), 161.
Kovačević (1961), 162.

Ove navode potvrđuju brojne žalbe Dubrovčana na već izvršene pljačke; kao i česte intervencije dubrovačke vlade kod herceg-Stjepana i članova porodice Pavlovića da povrate njihovim trgovcima oduzetu robu. Kovačević (1961), 163.3738

Glam Silver in Merchant Trade in Medieval Serbia and Bosnia

Summary: The paper cosiders issues about trade exchange of glama silver and its significance for the economy of medieval Serbia and Bosnia. Glama silver is term that describes the silver ore characteristic for the region of Southeast Europe in medieval times. Particularity of this silver is the fact that it contained a certain quantity of gold. The percentage of gold has never been the same, however a standard measure was usually amounted to 25% per liter of silver. Glama silver was extracted from the mines in the medieval Serbia, of which the most significant one was in Novo Brdo. As for the silver mines in Bosnia, there are no indications that would confirm the presence of glama silver in them. From the mines where it was extracted, glama was usually exported and sold in Durovnik. Fro the credit and trade agreements, wich were based on import of glama silver in Dubrovnik, many trade festures of this ore are known today. Glama silver was exceptionally valued and therefore its value was higher than the value of other types of silver in the market. After importation of glama silver, the merchants of Dubrovnik continued trade with this silver ore, and the ultimate destination was usually Venice. Most of the source information relates the trade of glama silver with region of medieval Serbia, while the region of Bosnia is mentioned only a couple of times. However, despite the scarcity of source data, the paper submit that glama silver almost certainly played a role in the economic and trade life of the medieval Bosnia. Trade and caravan routes that silver from Serbia was export in Dubrovnik, were crossing over the territory of Bosnia. Therefore, there is no doubt that the glama silver brought a certain income to economy of medieval Bosnia. On the basis of customs and other duties one part of the glama silver remained in Bosnia. Besides that, the possibility that this ore was prey of robbers in bosnian roads is very high and should not be exculed.

Keywords: Glama silver, trade, mining, Middle Ages.

 

Please follow and like us: