Oluja

Mak JAMAKOVIĆ
mak.jamakovic@yahoo.com

Oluja

Ako uočiš obris one oluje

Koja svijet pred sobom goni,

Koja tjera majku da boluje

I dijete da gorke suze roni.

Upravo one što se prikrade

Kad sreća do vrha puni bocu

I svojim žurnim mahom ukrade

Po djelić života svakom ocu.

U kojoj tjelesa tijesno plove

Na samome dnu vonjave bare,

A nemoćne ruke kopaju nove

Dok pokorne ruše grobove stare.

Ako spaziš obris takve oluje,

Nemoj da čekaš naručje njeno,

Već idi tamo gdje spokoj se čuje

I gdje tromi dani prolaze lijeno.

A kad sunce pospe blještavilo prvo

Po hladnom licu stradalog druma,

Ti brižno posadi jedno novo drvo

Na mjestu gdje nekad bila je šuma.

Izvor fotografije: Unsplash.com

Please follow and like us: