Korištenje web stranica u pisanju naučnih radova historijske tematike

Kemal Abdić, student druge godine Odsjeka za historiju, rođen MCMXCIII godine unutar granica rimske civitas Iapodum, u provinciji Pannonia.

U današnjem, modernom vremenu pisanje historijskog naučnog rada zahtijeva od historičara da se sve više oslanja na pronalaženje informacija na internetu, te da procijeni kolika je njihova vrijednost za historijsku spoznaju. Početkom novembra 2013. godine, na svijetu je postojalo oko 3,54 milijardi web stranica. Od tolikog broja stranica nemoguće je saznati koliko njih se bavi historijskom tematikom, ali se može pretpostaviti da je to sasvim pristojna brojka u odnosu na ukupan broj web stranica. Za ovaj primjer koristit će se engleska i bosanska inačica pretraživača Google: ako se upiše pojam history na engleskoj inačici, kao rezultat pojavit će se 11.300.000.000 stranica u kojima se spominje ta riječ, a iskoristimo li bosansku varijantu i upišemo pojam historija onda se dolazi do informacije da postoji 4.180.000 stranica u kojima se spominje ta riječ. Valja naglasiti da to nije broj stranica koje se bave historijom, već broj stranica na kojima se navedeni pojam spominje.

Tu valja naglasiti i da autor informacija na internetu može biti bilo ko, imajući bilo kakve namjere. Najbolji i vremenski najbliži primjer (septembar, 2013) je Wikipedija i to hrvatska inačica radi koje je osnovana Facebook stranica Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije, a radi koje se u hrvatskim medijima (Jutarnji list, NOVI LIST i sl.) podigla bura, te je čak izazvala reakciju hrvatskog ministra znanosti, obrazovanja i sporta, Željka Jovanovića (koji je upozorio studente i đake da ne koriste ovu stranicu kao validan izvor infomacija), a historičarka s Filozof-skog fakulteta, Snježana Koren, u razgovoru za Hinu je procijenila da su sporni članci na Wikipediji pristrasni i zlonamjerni, a u jednom dijelu čak i nepismeni. Radilo se, što je vrlo korisno za primjer, o člancima historijske tematike i to poglavito o člancima koji se tiču Drugog svjetskog rata, npr. članci o NDH i Ustašama, antifašizmu, Jugoslaviji, te brojnim drugim, u kojima se otvoreno iskazala (i još uvijek iskazuje) desničarska usmjerenost saradnika i administra-tora Wikipedije koji su jednu stranu u člancima demonizirali, a drugu valorizirali i time narušili pravilo o nepristrasnosti.

Šta je važno prilikom procjene validnosti informacija s određene web stranice?

Vjerodostojnost bi trebala biti najvažnija prilikom procjene stranice. Npr. valja obratiti pažnju na adresu na kojoj se stranica nalazi. Ako je npr. adresa stranice proleksis.lzmk.hr/ tj. online izdanje Proleksis enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža ili britannica.com/ tj. En-cyclopædia Britannica Online, onda bi se moglo procijeniti da je tačnost informacija na stranicama tog domena vrlo visoka. Ukoliko se radi o nekoj neenciklopedijskoj stranici, pažnju treba usmjeriti na autora i njegovu vjerodostojnost. Ukoliko je autorovo ime jasno istaknuto to daje dodatnu vjerodostojnost. Zatim, da li je stranica ažurna, tj. da li su date informacije u skladu s trenutnim dostignućima u nauci, te kad je zadnji put izvršena promjena na stranici.

Vjerodostojnost sadržaja je najvažniji dio procjene stranice. Opet se valja vratiti na autora, ali ovaj put treba obratiti pažnju na nje-govu stručnost u vezi s temom koju obrađuje. To se vrlo lahko izvrši pomoću nekog od pretraživača. Također, treba obratiti pažnju i na izvore i literaturu koju je autor naveo, te provjeriti sve navode. Ukoliko su svi linkovi funkcionalni (ako su navedene informacije prikazane pomoću linkova), to bitno utječe na spoznaju tačnosti na-vedenih informacija. Pri provjeri linkova mora se paziti i na vrijeme kad je autor koristio te stranice, jer se zna desiti da određene stranice prestanu postojati, a pažnju vrijedi usmjeriti i na to da li je neki rad recenziran.

Stil pisanja je također vrlo važan i ocjena kakvoće rada zavisi od toga da li je autor koristio naučnu terminologiju i koliko je autor pismen. S većim brojem pravopisnih grešaka se povećava sumnja u vrijednost stranice. Zatim treba uočiti kakav je reklamni materijal na stranici, ko je ustvari sponzor i slično. Time se dodatno može provjeriti vjerodostojnost sadržaja, a usput se može provjeriti i kome je stranica namijenjena, nekoj određenoj dobnoj, spolnoj ili nacionalnoj skupini i slično.

Na kraju treba procijeniti koliko detaljno autor obrađuje temu, u čemu nam najviše može pomoći sadržaj rada, i to da li je autor nepristrasan u svom radu. Treba paziti da li je autor objektivan, te da li svoje ideje podmeće kao činjenice, i da li je pristalica određene ideologije.1

Iako su već navedene neke zamjerke hrvatskoj Wikipediji, engleska Wikipedija predstavlja jednu od boljih web stranica za pisanje naučnog rada. Ne tako što će se citirati sama Wikipedija, nego tako što ona skoro uvijek pruža popis relevantnih izvora i literature koje istraživač onda može pronaći i iskoristiti. Pri tom pronalaženju literature uveliko može pomoći web stranica pod nazivom Google books, u čijoj se arhivi može pronaći ogroman broj naslova i časopisa u kojima je određena tema obrađena, te se tu može koristiti pretraživanje unutar knjige, koje na uneseni pojam u pretraživaču prikaže broj svih stranica knjige ili časopisa koje taj pojam sadrže. Tako se nekad cijele knjige ne mogu vidjeti, nego samo njihovi isječci, ali to ipak ne predstavlja neku važnu prepreku jer je željenu informaciju ipak moguće pronaći. Postoje također i mnoge online biblioteke i arhivi, kao i specijalizirane stranice koje okupljaju naučne radnike i naučnike, gdje se mogu pronaći izvori i literatura za pisanje naučnog rada. Takve stranice su npr. Perseus Digital Library Project, koji sadrži ogroman broj grčkih i rimskih materijala, kao i arapskih i germanskih, i Academia.edu, stranica na kojoj se objavljuju stručni radovi iz svih naučnih oblasti, među kojima je i historija, i koja je korisna radi novih radova čiji se broj iz dana u dan povećava.

Iz navedenog se može zaključiti da je historičaru pored arhiva i biblioteka kao glavnih izvora informacija, neophodno korištenje informacija koje pronađe na web stranicama, ali je, također, prije tog korištenja neophodna i procjena vrijednosti stranice, stručnosti i objektivnosti autora, te stepen obrađenosti teme.

Izvor fotografije: Google 

Please follow and like us: