Patrick Collinson, “Reformacija: Kratka povijest”

Dina PAŠIĆ
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest: Modul za ranonovovjekovnu povijest, II ciklus
pasic_dina@hotmail.com

Pronaći heuristički smisao za sentencioznu amalgamaciju koja se tiče fenomena reformacije nije nimalo lako. Inspiraciju za takav pokušaj imali su brojni eminentni povjesničari, no mali broj njih uspio je to ostvariti na kvalitetan način. U tom kontekstu osobito je značajan Patrick Collinson, britanski povjesničar, koji je tijekom svog dugogodišnjeg rada predavao na mnogim respektabilnim sveučilištima, a najdulje se zadržao na Sveučilištu u Cambridgeu. Bibliografski opus autora Patricka Collinsona čini mnoštvo ostvarenja koja su vrijedna pažnje. Tako je kao produkt njegovog plodnog rada nastalo i djelo Reformacija: Kratka povijest. Prvi put je publicirano 2003. godine na engleskom jeziku, a prevedeno je na hrvatski jezik pet godina kasnije u okviru djelatnosti izdavačke kuće Alfa.

Knjiga Reformacija: Kratka povijest dobar je historiografski alat. Autor Collinson istražuje ljude, mjesta, događaje i trendove, ne bježeći i ne usmjeravajući se na samo jednu povijesnu potragu, već razvija različite oblike. Prezentira na nekim dijelovima vlastita polazišta i ideje, iako često izbjegava da se suoči s neminovnostima određenih činjenica koje su važne za kontekstualizaciju problematike. Ipak, zbog karaktera djela, to bi se moglo opravdati. Knjiga je napisana na 281 stranicu teksta i podijeljena na dvanaest poglavlja uz Predgovor, Kronologiju, Preporuke za daljnje čitanje i Pojmovnik Pruža dobar uvod u dio vjerske i političke povijesti i nudi šarolik dijapazon tema i perspektiva vezanih za pitanje reformacije koje je bazirano na uskim vidicima povjesničara ovog pitanja. Autorov stil pisanja je osoben, no jasan, ali nekad previše konfuzan s digresijama koje i nisu krucijalne za tematiku. S druge strane, ponekad preskače detaljnije objasniti neke fenomene koji su nužni za razumijevanje sadržaja. Tematske jedinice u djelu su dobro uklopljene i čine jasnu cjelinu.

Fluktuacije u vjerskoj povijesti preusmjeravale su zbivanja koja su bila od općenitog značaja i ne nužno uvijek vezana uz samu religiju. Razdoblje šesnaestog i sedamnaestog stoljeća je vrijeme brojnih promjena, gdje je pitanje reformacije definitivno jedno od značajnijih. Autor Collinson tako na početku nastoji ukazati na bitne temelje suštinskog razumijevanja refomacije, predstavljajući osobenost zapadnog kršćanstva, ličnost Luthera, te karakter i pojam reformacije. Nadalje, uz vrlo interesantan način obrazlaže redukcionistički stav Martina Luthera prema Crkvi uopće i definira reformu koja je prije reformacije bila ponešto istrošena, dok je reformacija bila drugačija i konkretnija, ali šesnaesto stoljeće joj nije pripisalo ono značenje koje je kasnije dobila. Dakle, na reformaciju gleda kao na partitativni element povijesnog kontinuiteta i razvitka.

Autor se bavi i riječima, jezikom i knjigama kao bitnim odrednicama tog razdoblja, budući da reformaciju markira kao period preplavljen riječima. Odnosno, on daje na važnosti pripovijedanoj riječi kao sredstvu spajanja. S tim u vezi, izum tiskarskog stroja je bila jedna od presudnijih promjena, a u tom kontekstu autor razmatra i važnost jezika pripovijedane i pisane riječi za proces reformacije i reformatora. Ipak, on na reformaciju gleda i kao na uzrok, a ne samo posljedicu. Dakle, ona je prema njegovom stajalištu preduvjet za drugo razvođe civilizacije, prosvjetiteljstvo i kao takva predstavljala je emancipaciju širenja znanja (iako to nisu zamislili Luther i Calvin). Za njega je reformacija također bila i preduvjet označen kao znanstvena revolucija, te je oblikovala prostor za rađanje moderne države. Međutim, autor pomalo ambiciozno povezuje neka povijesna zbivanja i pridaje im jednoznačnost iako su ona bila splet širih i brojnijih događanja.

Kada je riječ o reformaciji, nemoguće je pobjeći od ličnosti, učenja i djelatnosti Martina Luthera, pa tako i autor Collinson u svojoj knjizi, s obzirom na to, razrađuje što je Evanđelje prema Lutherovoj percepciji i što je zapravo bit protestantizma. Dakle, on Lutherovu djelatnost promatra kao produkt njegove prošlosti, a njegovo učenje analizira s pozicija izazovnih Crkvi, ali i razmatra druge neluteranske vjerske reformacije i reformatore koji su djelovali u tom periodu i pridonijeli oblikovanju reformacije. Uz navedeno, ne izostavlja slučaj Jeana Calvina i Geneve, bazirajući se najviše na Calvinovu biografiju i djelatnost. Autor se bavi i alternativnim pitanjima (što vrlo često radi kroz cijelu knjigu) o tome kako bi se tijek povijesti odvijao bez ličnosti Luthera. Često opterećen traženjem nekih rješenja (iako na kraju nije ponudio neko konačno), autor Collinson nudi dva načina na koja je moguće uspješno obuhvatiti i pojasniti još jedno pitanje usko vezano uz reformaciju, a to je pitanje protureformacije. Međutim, teško da bi se analizirane kategorije u svakom slučaju mogle primijeniti na sve prostore zahvaćene reformacijom. Pozitivno je što autor osvjetljava slučajeve poput reformacije na Britanskom otočju. Tu naglašava povijest religijske mijene u šesnaestom stoljeću koja se razlikovala u Engleskoj, Walesu, Škotskoj i Irskoj, a u sedamnaestom stoljeću su svi dijelovi tih otoka bili pod vlašću istog monarha i njihova religija i politika su imale povijest međudjelovanja. Međutim, iako je naglasio specifikume navedenih, on vlastite pozicije u ovom kontekstu bez objašnjenja predstavlja kao općeprihvaćene.

 Autor Collinson elaborira o interakciji politike i reformacije, odnosno o utjecaju politike na reformaciju i obratno. Tu se također bavi pitanjem naroda i hijerarhije u šesnaestom stoljeću. Međutim, on se nije dotakao pojmovnog definiranja naroda, već ga kroz tekst kasnije poistovjećuje s drugim pojmom, što se ne bi moglo smatrati ispravnim. Ipak, uspio je da prikaže pozicije žena, nepismenost, kao i činjenicu da ljudi nisu bili bez ideja i religijskih uvjerenja, nego samo odsječeni od zbivanja koja su se odvijala. On tu insistira na reformaciji kao narodnom pokretu koji je utjecao na društvo, ali i na umjetnost, na šta se detaljnije osvrnuo.

Na zadnjim stranicama knjige, autor je ponudio preporuke za daljnje čitanje, što uveliko olakšava dalje izučavanje ove tematike. Ovaj dio formiran je na osnovu obrađenih poglavlja s njima srodnim preporukama, ali i nekim ličnostima, pokretima i drugim pitanjima o kojima je bilo riječi u knjizi. Time svakako autor stavlja na znanje da je svjestan koliko ova tematika pruža. Na kraju se nalazi i Pojmovnik koji olakšava snalaženje čitateljstva i njihovo korištenje ovog djela.

Bez ikakve upućenosti u fenomene reformacije nemoguće je u potpunosti shvatiti ovo Collinsonovo bibliografsko dostignuće, a zatim i detektirati neke modele prihvaćenih tumačenja koja u svakom kontekstu i na svim mjestima ne mogu biti primjenjiva – prvenstveno jer je autor ponegdje vlastita tumačenja predstavljao kao egzaktna (recimo ono o alternativnim uzrocima reformacije i pitanja protureformacije).

Iako je naslov knjige ono što se prvo pročita, ovdje ga vrijedi prokomentirati na kraju. S obzirom na način kako je predstavljena tematika knjige, njen naslov je pomalo ambiciozan i možda bi bilo prikladnije nasloviti je Reformacija: Kratki pregled, a ne Reformacija: Kratka povijest, kao što je autor Collinson uradio. Bez obzira na to, djelo je vrijedno pažnje jer pruža letimičan uvid u pitanja vezana za reformaciju te može biti zanimljiv idejni vodič za sve one koji se detaljnije žele pozabaviti tom tematikom.

Please follow and like us: