“Santo subito” (Papa Ivan Pavao II)

Ivana BOŽIĆ
Univerzitet u Sarajevu
Filozofski fakultet u Sarajevu
Odsjek za historiju, II ciklus studija
bozic0803@gmail.com

 

Sažetak: Sveti Otac Ivan Pavao II smatra se jednom od najznačajnijih ličnosti 20. stoljeća. U 27 godina svog pontifikata stekao je poštovanje svjetskih državnika i naklonost milijardi ljudi širom svijeta. Već na samom početku se istaknuo kao jedan od najmlađih papa, prvi papa netalijan, koji je svojom neposrednošću i karizmom širio poruke mira i u najudaljenijim dijelovima Zemlje. Njegovi govori i djela prevedeni su na više svjetskih jezika te ga smatraju jednim od najplodnijih i najutjecajnijih suvremenih autora. Po mišljenju mnogih, svojim radom i djelima osigurao si je mjesto ne samo u povijesti već i među svetima. Njegova smrt pogodila je milione vjernika širom svijeta koji su zatražili hitnu beatifikaciju. Proglašenje svetim kruna je života i rada Ivana Pavla II.

Ključne riječi: Karol Wojtyla, Ivan Pavao II, atentati, beatifikacija, kanonizacija, papina statua u Sarajevu

  1. Biografija

a) Od Karola Jozefa Wojtyle do Ivana Pavla II

Ivan Pavao II rođen je 18. svibnja 1920. godine u poljskom gradiću Wadowice[1] kao Karol Jozef Wojtyla, najmlađi od troje djece. Njegov otac Karol bio je poljski oficir, a majka Emilija domaćica. Mali Karol kršten je 20. lipnja 1920. godine u crkvi koja se nalazila u blizini njihove kuće[2]. Još i prije njegovog rođenja Emilija je bila jako bolesna i u depresiji, zbog gubitka kćerke Olge, što je obilježilo njegovo najranije djetinjstvo. Nakon majčine smrti, 13. travnja 1929. godine[3], on ostaje s ocem koji se povlači u mirovinu i brine se o malom Loleku. Živjeli su jednostavnim životom u malom stanu, spartanski uređenom, ali bili su sretni i radosni. Kako bi mu pomogao da preboli gubitak majke, njegov otac ga vodi na hodočašće u obližnje marijansko svetište u Kalvariji, što će on smatrati prekretnicom u svom duhovnom životu.

Lolek je bio uzoran učenik, član mnogih školskih sekcija, ministrant u crkvi te se bavio sportom. U osnovnoj školi javlja se i njegova ljubav prema kazalištu koja se razvija i u mladenačkim danima. U slobodno vrijeme Karol je rado s ocem ili školom išao na hodočašća što mu je pomoglo da preboli majčinu, a uskoro i bratovu smrt. Gimnaziju je završio u Wadowicama kao učenik generacije. Aktivno se uključio u rad učeničkog kazališta gdje je upoznao Mieczyslawa Kotlarczyka čijem će se kazalištu u Krakowu kasnije pridružiti[4]. U tom periodu, iako mu je želja bila da bude glumac, Karol istovremeno njeguje i svoju duhovnu naobrazbu te postaje član Marijinog društva i ministrant kod oca Kazimerza Figlewicza, koji će ostvariti veliki utjecaj na njega. Nakon završetka srednje škole upisuje se na Filozofski fakultet u sklopu Jagellonskog sveučilišta u Krakowu i pridružuje se ,,Studiju 38“, kazališnoj skupini koju vodi Tadeusz Kudlinski, te se s ocem seli u Krakowo. U jednom kratkom periodu 1939. godine ide u kamp za obuku vojnika[5], ali budući da nije želio pucati uskoro ga napušta. Te iste godine upoznaje Jana Tyranowskog koji je pokušavao mladiće uvesti u red ,,Žive krunice“ i s kojim se Karol brzo sprijateljio[6]. Ovo je godina njemačke okupacije Poljske i situacija u zemlji se mijenja. Karol se zapošljava u kamenolomu, kasnije i u kemijskoj tvornici gdje radi danju, a noću sprema ispite. Kazalište čiji je on član prelazi u ilegalu i izvodi svoje predstave na tajnim lokacijama. Nakon očeve smrti, 1941. godine, Karol ostaje sam i sve više se okreće vjeri. Zbog nesreće koju je imao 1944. godine, Karol jedno vrijeme provodi u bolnici. Prilikom jedne racije njemačke vojske, biskup Sapieha odlučuje sakriti mlade bogoslove u svojoj rezidenciji. Tajno se upisuju na Teološki fakultet u sklopu Jagellonskog sveučilišta. Ulaskom ruskih trupa u Krakow 18. veljače 1945. godine grad se oslobađa te ovi mladići sad mogu mirno studirati.

Završivši studije Karol odlučuje da se zaredi 1. studenog 1946. godine[7], u svojoj 27-oj godini. Nakon zaređenja, na nagovor nadbiskupa Sapieha, odlazi u Rim gdje studira moralnu teologiju. Doktorirao je nakon dvije godine. Po završetku studija odlazi na put po Europi te se u jesen 1948. godine vraća u Poljsku gdje dobiva mjesto kapelana u krakovskoj Crkvi sv. Florijana[8]. Istovremeno radi i kao profesor na Jagellonskom sveučilištu te Katoličkom sveučilištu u Lublinu[9]. Vodio je brigu o pastvi, spremao drugi doktorat te je otvorio bračno savjetovalište. Krakovski nadbiskup Baziak oslobađa ga 1951. godine od njegovih dužnosti da bi se mogao posvetiti izučavanju i usavršavanju. Kao svećenik i profesor provodi mnogo vremena sa mladima. Postavši pomoćnim biskupom 4. srpnja 1958. godine, ostvario je sve predispozicije da ga imenuju i biskupom što se i dešava 28. rujna iste godine[10]. Mladi biskup Karol nastavlja sa svojim radom na sveučilištima i s pastvom, ali se istovremeno sve više uključuje u rad Crkve na višem nivou. Svojim radom i učešćem na Drugom vatikanskom koncilu, Karol zadobija naklonost tadašnjeg pape Pavla VI koji ga 28. lipnja 1967. godine, nakon smrti nadbiskupa Baziaka, imenuje kardinalom[11]. Kardinal Wojtyla bio je prvi crkveni vjerodostojnik kojeg su komunističke vlasti odobravale. On je marljivo radio na veličanju Katoličke crkve i poljske tradicije bez da se zamjeri vlastima. Jedan od najznačajnijih primjera njegove strpljivosti je izgradnja crkve u Nowoj Huti koja je bila industrijski grad pod komunističkom upravom. Glas o njegovim poduhvatima došao je i do Rima te ga papa Pavle VI poziva da predaje na korizmenim duhovnim predavanjima gdje on izlaže sve one ideje i probleme koje će kasnije u periodu svog pontifikata rješavati[12]. Kao osobni izaslanik pape učestvuje na Međunarodnom euharistijskom kongresu u Filadelfiji. Smrću Pavla VI postavlja se pitanje novog Božijeg namjesnika na čelu Katoličke crkve. U kolovozu iste godine održava se konklava[13], prva i posljednja za kardinala Wojtylu, na kojem je izabran Ivan Pavao I koji je vladao samo 33 dana.

Nakon smrti novog pape opet se skupljaju kardinali, 16. listopada 1978. godine[14], koji izabiru, po mišljenju pojedinaca, do tada anonimnog kardinala Wojtylu. U čast svog prethodnika on uzima ime Ivan Pavao II te postaje 263. Petrov nasljednik, prvi papa Slaven i prvi papa netalijan nakon 455 godina. U svom prvom obraćanju narodu, nakon imenovanja, Ivan Pavao II rekao je: ,,Ne bojte se!“ i time započeo, a i označio svoj pontifikat. Njegovim djelovanjem i suradnjom sa svjetskim državnicima doveo je do sloma komunizma kao i pada Berlinskog zida. Postepeno je radio na učvršćivanju Katoličke crkve u svijetu, poboljšanju odnosa između zemalja te polako rušio barijere u odnosima koji su postojali u prethodnom periodu.

b) Sjene smrti

Atentati

Ivan Pavao II prvi je suvremeni papa koji je bio žrtva promišljenog nasilja čak dva puta. Smatralo se da je Sveti Otac u vrijeme svog pontifikata učinio dosta toga što nije išlo u korist pojedinim krugovima te se zbog toga našao na meti istih. Iako je u vatikanskim krugovima vladalo mišljenje o postojanju više planova za ubistvo Svetog Oca samo je u dva slučaja došlo do pokušaja ostvarenja.

Prvi slučaj desio se 13. svibnja 1981. godine[15]tokom uobičajene audijencije srijedom u poslijepodnevnim satima na Trgu svetog Marka. U 17 časova i 17 minuta[16], iz mase vjernika ispaljeni su iz neposredne blizine hitci koji su ranili Svetog Oca u trbuh, desni lakat i kažiprst. Atentator je bio pripadnik turske desničarske ekstremističke organizacije ,,Sivih vukova“, 23-godišnji Mehmed Ali Agca koji je uhapšen. Sveti Otac je prebačen u rimsku polikliniku Gemelli gdje je zbog velikog gubitka krvi odmah operiran. Tijekom operacije situacija je bila kritična jer papin organizam nije prihvatao krv koju su mu davali, a postojala je i opasnost od infekcije. Tokom te operacije, koja je trajala 5 časova i 20 minuta, papi su morali odstraniti dio debelog crijeva, što će u kasnijem periodu dovesti do jakih bolova, infekcija i novih operacija. Nakon izlaska Svetog Oca iz bolnice počelo je suđenje Mehmed Ali Agci za pokušaj ubistva Vrhovnog poglavara Katoličke crkve i osuđen je na 30 godina. Tokom cijelog suđenja, a i kasnije, atentator je tvrdio da nije imao pomagače i da je cijelu zamisao sproveo sam. Štoviše, on je tvrdio da je to tek prvi napad od tri planirana (namjeravao je napasti britanskog kralja te generalnog sekretara OUN-a[17]. No, u Vatikanu i ostatku svijeta pojavila su se razmišljanja da iza ovog atentata stoji bugarska obavještajna služba, ogranak ruskog KGB-a, što je dovelo do privođenja pojedinih bugarskih državljana koji su uskoro pušteni zbog nedostatka dokaza[18]. Mehmed Ali Agca služio je svoju kaznu u talijanskom zatvoru sve do 2000. godine kada je pomilovan i predat turskim vlastima[19].

Godinu dana nakon atentata na Trgu svetog Petra, život Svetog Oca našao se ponovno u opasnosti. Bivši španjolski svećenik, Juan Fernandez Krohn[20], planirao je bajunetom napasti papu tokom njegovog pastoralnog pohoda Portugalu, tačnije marijanskom svetištu u Fatimi[21]. Čekajući pravi trenutak, tj. papin prilazak oltaru, svećenik je kroz gomilu nasrnuo na njega, ali je zaustavljen na vrijeme. Iako se u tom trenutku činilo da nije uspio u svojoj namjeri, nakon služenja svete mise primijetili su krv na odori Svetog Oca[22]. Na sreću rana koju je zadobio nije imala ozbiljnih poslijedica na njegovo zdravlje.

Ono što je istovremeno zanimljivost, a i spona između ova dva događaja je povezanost sa Gospom Fatimskom[23].

Bolest i smrt

Sveti Otac bio je veoma aktivan u svojoj mladosti i nije navikao na mirovanje te je zbog toga često zanemarivao savjete liječnika koji su brinuli o njegovom zdravlju. Iako je u sklopu Vatikana postojala opremljena ambulanta, sve svoje preglede i operacije Sveti Otac je obavljao u poliklinici Gemelli, koju je u šali znao nazvati svojim trećim domom. Čak i u trenutcima kada je bio jako slab, papa nije razmišljao o uzimanju bolovanja ili odlasku u mirovinu[24]. On je ovo pravdao riječima da pape nemaju kome podnijeti molbu za te postupke. Često se oglušivao na zahtjeve svojih liječnika da više odmara, ostane određeni vremenski period u bolnici ili da koristi štap prilikom kretanja. Osim bolova u trbuhu, Sveti Otac je početkom 90-ih godina bio jako bolestan te je morao na operaciju debelog crijeva. Uslijed dva pada iščašio je desno rame i slomio bedrenu kost zbog čega je morao na operaciju. Ni u jednom trenutku nije dozvolio svom osoblju da mu pomaže.

Papino zdravstveno stanje postepeno se sve više pogoršava te je 8. listopada 1996. godine išao na operaciju izraslina nastalih nakon uklanjanja tumora, a u međuvremenu su se pojavili i problemi s koljenima usred artroze[25]. Iako se u Vatikanskim krugovima taj detalj krio, na vidjelo je izišla i Parkinsonova bolest od koje je papa obolio već ranije. Postepeno je gubio sluh, a lijekovi koje je koristio za zaustavljanje ove bolesti izazivale su druge tegobe. Papa Ivan Pavao II bivao je sve slabiji što se vidjelo i na njegovim izbivanjima na općim audijencijama i bitnijim događanjima. U pojedinim trenutcima papa nije mogao govoriti što je jako utjecalo i na njegovo psihičko zdravlje. Nakon kratkog oporavka, 1. veljače 2005. godine, papa završava u bolnici zbog gripe, visoke temperature i otežanog disanja[26]. No, zanemarivši savjet svojih doktora, po ko zna koji put, Sveti Otac se vraća u Vatikan.

Posljednjeg dana ožujka 2005. godine posljednji put ga odvode u polikliniku Gemelli nakon srčanog udara, teške infekcije i vrućice. Shvativši da se papi bliži kraj, dato mu je bolesničko pomazanje i na njegov zahtjev vraćen je u svoje odaje u Vatikanu gdje i umire 2. travnja 2005. godine, u 21 čas i 37 minuta[27], u 84. godini. Papa Ivan Pavao II bio je prvi papa koji je narod obavještavao o svojim odlascima u bolnicu. Na Trgu svetog Petra uvijek se skupljalo mnoštvo koje se molilo za ozdravljenje Svetog Oca.

Vijest o smrti pape Ivana Pavla II proširila se svijetom i zavladala je neizmjerna tuga. Mase su se okupljale na Trgu svetog Petra, a njegova sahrana bila je među najvećim sahranama na svijetu. U periodu između njegove smrti i sahrane, tijelo je bilo izloženo u bazilici svetog Petra u Rimu gdje ga je dnevno posjećivalo preko tisuću ljudi. Na sahrani, koja se održala 8. travnja 2005. godine, prisustvovala su četiri kralja, pet kraljica, najmanje 70 predsjednika i premijera država, oko 14 predstavnika svih svjetskih religija te nekoliko miliona ljudi[28]. Diljem svijeta milijarde ljudi pratile su prenos svete mise i sahrane. Tijelo pape Ivana Pavla II položeno je u grobnicu koja se nalazi u kripti Bazilike svetog Petra[29].

2. Iz papinog života

a) Papa privatno

Ivan Pavao II bio je jako karizmatična osoba u čijem su društvu mnogi uživali. Govorio je više od 15 jezika, tečno je govorio 8 jezika[30] i bavio se sportom. Dao je da se u sklopu Vatikana sagradi mala sportska dvorana u kojoj se on svako jutro razgibavao i vježbao. Još kao mladić bio je zainteresiran za nogomet, plivanje, veslanje, planinarenje, tenis, klizanje, skijanje, šah i ostale sportske aktivnosti. U školi je bio aktivni član više sekcija, predsjednik omladinskih vjerskih organizacija te ministrant[31]. Rado je bio u društvu mladih i s njima provodio vrijeme u nekoj od navedenih sportskih aktivnosti. U mladosti, bavio se glumom i bio aktivni član kazališta u Wadowicama i Krakowu. Budući da je završio studij filozofije rado je čitao filozofska djela i o njima razgovarao sa gostima. Održavao je kontakt s prijateljima iz mladosti i često ih pozivao u goste. Ukoliko nije bio na putovanjima, papa je većinu vremena provodio među zidinama Vatikana gdje je vodio jutarnju i večernju privatnu misu, objedovao s prijateljima, povlačio se u knjižnicu i pisao svoja djela. U večernjim satima volio je gledati TV, čitati novine ili slušati radio što ga je opuštalo. Bio je veliki ljubitelj paste, a više je volio votku i pivo od vina.

b) Papa kao duhovni vođa Katoličke crkve

Iako se smatralo da papa Ivan Pavao II neće dugo ostati na poziciji Vrhovnog poglavara Katoličke crkve, njegov pontifikat trajao je 27 godina. U vrijeme pontifikata, a još i ranije, on je radio na reorganizaciji Katoličke crkve, pomirenju i približavanju sa ostalim svjetskim religijama. Zalagao se za poboljšanje života na svim razinama. Kao nijedan papa do tada, zalagao se za mir i ljubav, borio se za zaštitu i unapređenje ljudskih prava, okupljao mladež oko sebe. Bio je papa koji se nije bojao ničega, otvoreno je govorio o svim svjetskim temama, suprotstavljao se svjetskim vođama i mafiji[32], zalagao se za oslobođenje svijeta od korupcije, nasilja, licemjerstva, pokvarenosti, perverzarije te sebičnosti i nepravde. Još kao mladi biskup, on se suprotstavio komunističkim vlastima, a kasnije kao papa doprinio je slomu te iste vlasti.

Papa Ivan Pavao II smatrao je da prvo treba urediti stanje u Katoličkoj crkvi da bi se mogao posvetiti poboljšanju situacije u svijetu. Njegovi prethodnici ostavili su dosta nedovršenih poslova za sobom koje je on nastojao zaključiti. Prije svega radio je na reorganizaciji Kurije, dao je da se izradi Zakonik kanonskog prava Katoličke crkve kao i Katekizam[33] Katoličke crkve. Proglasio je 16. listopada 2002. godine ,,Godinu krunice“, uveo je promjene u molitivi krunice dodavši joj četvrto otajstvo-otajstvo svjetla, te je donio promjene i u načinu odabira pape[34]. On je za vrijeme svog pontifikata proglasio više blaženika i svetaca nego njegovi prethodnici sveukupno[35]. Zajedno je sa vjernicima diljem svijeta obilježio Veliki jubilej 2000. godine i time uveo Katoličku crkvu u treći milenij[36].

U svojim govorima i radovima Ivan Pavao II bavio se pitanjima vjere, Crkve, molitve, povijesti, zla, religije i slično[37]. Često je isticao da su siromaštvo, bolest, neobrazovanost i glad rane svijeta te je radio na njihovom zacjeljenju. Posebno se zalagao za siromašne i u svojim govorima, u UN-u i ostalim svjetskim organizacijama, zalagao se za to da svjetske sile oproste dugove siromašnim državama. Njegova slabost prema siromašnima najbolje se vidjela u tome što je širom svijeta slao mnoge misije, a u Rimu je 1988. godine otvorio i sklonište za beskućnike[38].

Naglašavao je da Crkva predlaže, a ne nameće, rješenja svjetskih problema. Osuđivao je rat i napade te se često sastajao sa čelnicima zaraćenih zemalja i pokušavao da postigne mir. Jedna od najbitnijih, ako ne i najbitnija, tema za Ivana Pavla II bila je obitelj i brak. On je još kao mladi svećenik otvorio bračno savjetovalište i smatra se da se nitko od parova kojima je on bio duhovni voditelj nije rastao. Za razliku od svojih prethodnika, Ivan Pavao II govorio je o temama kao što su važnost ženskog orgazma, pitanje Galileove teorije[39] i slično. Iako je u nekim pitanjima bio mnogo otvoreniji od svojih prethodnika, Sveti Otac je imao odlučan stav po pitanju drugih stvari. Često su mu zamjerali njegova čvrsta dogmatska stajališta po kojima treba imati jasnu podjelu između klera i laika unutar Crkve i tome da se žene mogu zarediti za svećenice. Bio je jako nefleksibilan po pitanju mirovine u crkvenim krugovima te se protivio pobačaju, umjetnoj oplodnji, eutanaziji, smrtnoj kazni, kloniranju, vračanju, istospolnim brakovima itd[40]. Često su se održavali protesti kojima su pojedinci izražavali svoje nezadovoljstvo protiv papinih stavova. Najglasniji su definitivno bili protesti koji su upućivani papi jer ne zauzima strožiji stav prema onom svećenstvu koje je optuženo za seksualne delikte. Čak je i unutar Katoličke crkve imao protivnike koji su ga optuživali da je napustio odluke Drugog vatikanskog sabora i osuvremenjenja Crkve. Mnogi od njih su nalazili u svakom od njegovih postupaka prikriveno značenje[41].

Za razliku od prethodnika, koje su pojedinci opisivali kao plastične lutke, Ivan Pavao II postao je otvoreniji prema svijetu. On je razgovarao sa ljudima, za razliku od drugih koji su držali govore, poistovjećivao se s njima, pokazao je da je i on čovjek. On je ukinuo pravilo da ga se nosi te je počeo hodati među narodom, a kasnije je uveo i papamobil[42] . Bio je suvremeni papa koji je vidio važnost medija kojima se često koristi. Želja Ivana Pavla II bila je da Crkvu što više približi narodu i drugim religijama. On je prvi na Veliki petak 4. travnja 1980. godine ispovijedao vjernike u Bazilici svetog Petra[43] . Osim toga, on je prvi papa koji je kročio u džamiju i sinagogu te vodio govor u evangeličkoj crkvi[44] . U želji da unaprijedi odnos Katoličke crkve i ostalih religija, on se javno ispričao Kinezima i Židovima za sve uvrede i napade koje su Katolici kroz historiju učinili protiv njih[45] . Posebnu pažnju posvećivao je odnosu sa Ruskom crkvom i pokušavao je dovesti do ujedinjenja Katoličke i Pravoslavne crkve u čemu nije uspio. On je 24. siječnja 2002. godine okupio predstavnike svih velikih svjetskih religija na jednom mjestu. Tog dana održan je sastanak, kasnije nazvan ,,Duh Asiza“, u rodnom mjestu Franje Asiškog na kojem se molio za mir i bolju situaciju u svijetu[46] .

Važan dio papinog posla kao duhovnog vođe Katoličke crkve bila su pastoralna putovanja širom svijeta kao i mnogobrojne audijencije. Ivan Pavao II dobio je nadimak ,,Putujući papa“ zbog učestalih putovanja[47] . Na svojim pastoralnim putovanjima obišao je više od 123 zemlje svijeta u kojima je držao govore, posjećivao sveta mjesta, proglašavao blaženike i svetce, molio za mir itd.[48] Njegovo prvo pastoralno putovanje bilo je u Južnu Ameriku koja je poznata kao pretežno katolička zemlja čime je pokazao njen značaj i svoju želju da ujedini sve katolike svijeta. Iako mu je često bilo predlagano da ne putuje zbog sigurnosnih i zdravstvenih razloga Sveti Otac je samo u rijetkim slučajevima otkazivao svoja putovanja. Često je na njih išao odmah nakon izlaska iz bolnice ili u ratnim periodima.

c) Papa i politika

Jedna od dužnosti pape je i učestvovanje u svjetskoj politici. Iako se, od ranijih vremena, uveliko umanjio utjecaj Crkve na svjetska i državna pitanja, on je još uvijek prisutan. Papa se zalagao za mir i poboljšanje političke situacije u svijetu. U vrijeme ratova razgovarao je sa državnicima zaraćenih zemalja i slao svoje govore podrške narodima tih zemalja. Često ga ni ratna stanja pojedinih zemalja nisu mogla spriječiti da ih na svojim pastoralnim putovanjima posjeti.

Ivan Pavao II bio je poznat kao neustrašiv čovjek te se tako postavljao prema mnogim stvarima. Bilo da je riječ o sicilijanskoj mafiji ili predsjedniku neke od svjetskih zemalja, uvijek je otvoreno iznosio svoje kritike[49] . Na svojim putovanjima on se susretao sa predstavnicima državne, a i crkvene vlasti. Osim ovih audijencija prilikom putovanja, papa ih je primao i na privatnim audijencijama u Vatikanu. Susreo se skoro sa svim svjetskim državnicima, predsjednicima, vladarima, premijerima država i ostalim političarima. Često su ga posjećivali američki predstavnici, engleska kraljica, ruski predsjednik i premijer, a neki od najzapaženijih i medijski najpropraćenijih susreta bili su sa Jaserom Arafatom, Nelsonom Mendelom, Mihailom Gorbačevim, Dalaj Lamom i mnogim drugima. Papa se nije suzdržavao u iznošenju svog mišljenja po pitanju političkih situacija u svijetu. Kada je smatrao potrebnim, zakazivao je susrete sa državnicima ili im slao svoja pisma u kojima traži rješenje datog problema i nudi moguća rješenja istog.

Iako se istakao u mnogim pitanjima, najznačajniji događaj koji mu se pripisuje je pad komunizma[50] . Još dok je bio mladić, živio je u zemlji pod komunističkom vlašću i znao je kakva je ona. Kao mladić, a kasnije i mladi svećenik, došao je u dodir sa ljudima koji su se borili protiv te vlasti i svojim govorima i djelima ih je poticao[51]. Komunističke vlasti bile su blagonaklone prema njemu dok je bio svećeničko lice u Poljskoj, što je iskoristio za svoj rad. Jedno od najznačajnijih dokaza njegovog protivljenja u to vrijeme je izgradnja crkve u Nowoj Huti[52]. Njegovim pontifikatom dolazi do jačanja otpora protiv komunističke vlasti jer se obraća mnogim svjetskim dužnosnicima moleći ih za potporu. Njegov posjet Poljskoj 1989. godine probudio je novi žar poljskog stanovništva u borbi protiv vlasti. Sveti Otac potpomaže i rad pokreta ,,Solidarnost“ koji na kraju i dovodi do pada komunista u Poljskoj, a onda i šire[53].

Komunistička vlast se još uvijek uspjela zadržati na Kubi i u Kini. Papa Ivan Pavao II na svom pastoralnom putovanju na Kubu sastao se sa Fidelom Castrom, a tokom svojih govora podsjećao je kubanski narod na njegovu prošlost i utjecaj katoličanstva na nju. Slučaj sa Kinom bio je drukčiji u tome što su katolički svećenici morali raditi u tajnosti. Papa se ispričao za svu nepravdu koju je Crkva nanijela u prošlosti, ali su papini pokušaji ostali neostvareni. Slična situacija bila je i sa Ruskom pravoslavnom crkvom s kojom nikada nisu uspjeli postići dogovor.

d) Papin književni rad

Smatra se jednim od najplodnijih, najglasovitijih i najutjecajnijih suvremenih autora. Njegova djela prevedena su na skoro sve jezike svijeta. U njegov književni opus spadaju enciklike[55], pisma, ekumenske molitve, govori, apostolske pobudnice i apostolske konstitucije55. U svojim radovima Ivan Pavao II pisao je o stvarima koje se tiču Crkve, njenog odnosa sa drugima, situacijama u svijetu i ostalim aktualnim događanjima. Njegove neiscrpne teme bile su vjera, crkva, ljubav, obitelj, povijest, mir, religija, svijet itd.[56]Objavio je više od 13 enciklika i preko 70 ostalih spisa.

Osim gore navedenog, u svojoj mladosti, a i kasnije, Ivan Pavao II pisao je i pjesme, dramske radove i eseje. U ovim radovima, koji odišu lirizmom, on se bavio vjerskim, filozofskim, svjetskim temama te čovjekovom svakodnevnicom. Jednostavnim riječima slikovito je opisivao svaku od tema kojom se bavio i približavao ih običnom čovjeku. Neki od njegovih ranijih radova izdati su pod inicijalima AJ, pseudonimima ili kao rad anonimnog autora[57]. Ivan Pavao II bio je jako kritičan prema svojim radovima te one iz najranije mladosti nije dao objaviti, ali su neki od njegovih radova i članaka bili objavljivani u krakowskom katoličkom tjedniku ,,Tygodnik Powszechny“[58]. Izdao je više zbirki pjesama, a mnoge njegove drame bile su i dio pozorišnih programa.

3. Beatifikacija i kanonizacija pape Ivana Pavla II

Rad i djelo Ivana Pavla II u 27 godina njegovog pontifikata omogućili su mu sve preduvjete da bude beatificiran[59], a kasnije i kanoniziran[60]. Iako je potrebno da prođe najmanje šest godina od trenutka smrti, papa Benedikt XVI 13. svibnja 2005. godine[61] potpisao je dekret o pokretanju beatifikacije Ivana Pavla II. Narod koji je bio jako privržen ovom papi još u toku njegove sahrane uzvikivao je: ,,Santo subito!“ i podržavao što bržu beatifikaciju. Štoviše mnogi od njih su insistirali da mu se uz ime doda i ,,Veliki“ što je učinjeno samo četvorici papa prije njega. Započeta je istraga pomoću koje se trebalo potvrditi da je Ivan Pavao II napravio čudo. Iako se smatra da je zaslužan za veliki broj ozdravljenja i još mnogo događaja koji bi se mogli smatrati čudima, jedino čudo koje mu se, u tom trenutku, priznaje, je slučaj francuske redovnice Marie-Simone-Pierre Normand, koju je svojom molitvom Sveti Otac izliječio od Parkinsonove bolesti[62]. Poznati su i slučajevi u kojima pripadnici drugih vjeroispovijesti izjavljuju kako im je Sveti Otac Ivan Pavao II pomogao u ispunjenju njihovih molitivi[63]. Ovo priznato čudo te njegov život pun vrlina i dobročinstva doveli su do toga da 1. svibnja 2011. godine Ivan Pavao II bude beatificiran i unesen u crkvene kalendare i spise kao blaženi[64]. Svečanost beatifikacije trajala je tri dana, a prisustvovalo je više od milion vjernika, kao i veliki broj crkvenih, a i svjetskih dužnosnika. Posebnost ove beatifikacije je i u tome što je ovo prvi slučaj u povijesti da jedan papa beatificira svog prethodnika. Za spomendan u čast Svetog oca Ivana Pavla II odabran je 22. listopad u čast njegovog prvog pojavljivanja na dužnosti pape 1978. godine[65].

Nakon svečanosti beatifikacije, Koncil kardinala, koji je i vodio proces beatifikacije, nastavio je sa radom po pitanju kanonizacije Svetog Oca Ivana Pavla II. Oni su morali dokazati najmanje tri čuda ovog blaženika da bi ga mogli imenovati titulom svetca. Svi događaji koji se smatraju njegovim čudima sabrani su u knjigu ,,Čuda Ivana Pavla II“ i bili su istraženi od strane crkvenih dužnosnika. Jedno od priznatih čuda desilo se na dan beatifikacije Ivana Pavla II kada je Floribeth Mora Diaz, žena iz Kostarike, izliječena[66]. Na adresu Koncila određenog za proces kanonizacije Ivana Pavla II stalno su dolazili novi slučajevi koji su okarakterizirani kao ,,čuda Ivana Pavla II“[67]. Nakon istrage i konačnih rezultata do kojih je komisija došla, papa Franjo 5. 7. 2013. godine potvrdio je čuda Ivana Pavla II te je 30. 9. 2013. godine odlučen i dan kanonizacije[68]. Dana 27. 4. 2014. godine prisustvovalo je oko 150 kardinala, 700 biskupa, dužnosnici iz 100 zemalja te mnoštvo svjetovnih ljudi na Trgu sv. Petra u Vatikanu u čast proglašenja svetima dvojice papa: ,,dobrog pape“ Ivana XXIII i Ivana Pavla II[69].

4. Statua pape Ivana Pavla II u Sarajevu

Proglašenje Ivana Pavla II svetim proslavljalo se diljem svijeta. Mnoge zemlje i gradovi odali su mu počast tako što su gradske ulice nazvali po njemu ili su pak postavili njegove statue. Glavni grad Bosne i Hercegovine pridružio se odavanju počasti papi te je ispred katedrale Srca Isusova 30. 4. 2014. godine otkrivena statua pape Ivana Pavla II[70]. Autor ovog djela mladi je hrvatski kipar Hrvoje Urumović čiji je idejni projekat prihvaćen 2009. godine. Statua je napravljena od legure aluminija poznate kao silumin, visok je 2,92 m i težak 300 kg[71]. Inspiraciju za statuu autor je dobio vidjevši sliku pape Ivana Pavla II za koju je kasnije saznao da je slikana upravo u Sarajevu, tačnije na stadionu Koševo prilikom održavanja mise 1997. godine[72]. Papa je svoj dolazak u Bosnu i Hercegovinu planirao 1994. godine, ali zbog rata koji se tada vodio i činjenice da bi njegova sigurnost bila ugrožena, pomjeren je za travanj 1997. godine, a ponovno je posjetio zemlju u lipnju 2003. godine. On je u tom periodu često u svojim molitvama pozivao na mir i pozivao je svijet da pomogne ugroženom stanovništvu. Prilikom posjete sastao se sa političkim vrhom te vjerskim poglavarima i tražio rješenja za oporavak zemlje. Na misi koju je održao na stadionu Koševo prisustvovalo je oko 50.000 ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine[73]. Njegovi pokušaji da pomogne narodu Bosne i Hercegovine nagrađeni su podizanjem statue.


  1. Weigel, 2001, 16.
  2. Despot; Šerić; Tomašević; Jurišić; Brajdić, 2005, 46.
  3. Parks, 2002, 13.
  4. Parks, 2002, 48.
  5. Preuzeto sa: http://www.vatican.va/news_services/press/documentazione/documents/santopadre_biografie/giovanni_paolo_ii_biografia_prepontificato_en.html 29.4.2011. godine u 18:50 h.
  6. Svidercoschi, 2004, 75.
  7. Isto, 2004, 134.
  8. Isto, 162.
  9. Novak, 1984, 52.
  10. Preuzeto sa: http://www.vatican.va/news_services/press/documentazione/documents/santopadre_biografie/giovanni_paolo_ii_biografia_prepontificato_en.html 28.4.2011. godine u 18:57 h.
  11. Weigel, 1999, 16.
  12. Hebblethwaite, 1955, 4.
  13. Konklava (lat. conclave) – „zaključana odaja“, kardinalska skupština za biranje pape; tajna zaključana dvorana u kojoj se bira papa (prije u Kvirinalu, zatim u Vatikanu); Klaić, Nikola; Anić, Šime; Domović, Želimir: Rječnik stranih riječi, SANI-PLUS, Zagreb, 2002, 726.
  14. Weigel, 1999, 182.
  15. Novak, 1984, 241.
  16. Prema svjedočenju papinog ličnog tajnika Stanislawa Dziwisza zabilježenog u dokumentarnom filmu ,,Testimony“ (Poljska, Italija, Njemačka, 2008).
  17. Novak, 1984, 243.
  18. Zanimljiva je činjenica da obavještajne službe drugih zemalja (kao npr. SAD-a, Njemačke i Izraela) nisu podržavale ovu teoriju.
  19. Te iste godine susreo se sa Svetim Ocem koji mu je oprostio za pokušaj ubistva i u razgovoru s njim pokušao saznati tko je naručilac istog. Taj razgovor, iako je sniman, ostao je tajan zbog činjenice da su njih dvojica šaputali te je u jednom trenutku papa zaklonio sagovornikovo lice čime je onemogućio ostale da vide odgovor. Sveti Otac nikada nije otkrio detalje tog sastan-ka niti je dao svoje mišljenje o tome tko su naručioci atentata. Zanimljivo je spomenuti da je još i ranije, tačnije 20. veljače 1987. godine papa u privatnu audijenciju primio i Muzeyyen Agcu, atentatorovu majku.
  20. Hebblethwaite, 1955, 95.
  21. On je bio član integrističke struje u Katoličnoj crkvi koja se nakon Drugog vatikanskog koncila protivila koncilskim refor-mama, a na čijem je čelu bio francuski prelat Marcel Lefebvre, zbog čega se oni nazivaju lefebvereovci. Lefebvre je protivno odluci pape Ivana Pavla II, četvoricu svećenika proglasio biskupima nakon čega su biskupi i on bili izopćeni iz Katoličke crkve. Juan Fernandez Krohn želio se osvetiti za ovaj čin pa je organizirao napad na Svetog Oca.
  22. Prema svjedočenju papinog ličnog tajnika, Stanislawa Dziwisza zabilježenog u dokumentarnom filmu ,,Testimony“ (Poljska, Italija, Njemačka, 2008).
  23. Prvi atentat odigrao se 13. svibnja 1981. godine na blagdan Gospe Fatimske koja se ukazala vidiocima u Portugalu 1917. godine, a drugi pokušaj planiran je u vrijeme papinog posjeta marijanskom svetištu u Fatimi, tj. mjestu na kojem se Gospa Fatimska ukazala vidiocima. Sveti Otac je sam mnogo puta napominjao da ga je upravo Gospa Fatimska spasila od smrti. On je prilikom svog posjeta marijanskom svetištu jedan metak postavio u krunu Marijinog kipa. No, ono što je najzanimljivije u svemu ovome je činjenica da je još 13. srpnja 1917. godine Gospa jednoj od vidjelica, maloj Luciji, odala tajne poznate pod imenom ,,tri fatimske tajne“, u kojima je opisala pakao, nagovijestila Drugi svjetski rat i preobraćenje Rusije, te atentat na papu i muke koje Crkva mora pretrpjeti. Iako su njegovi prethodnici znali sve tri fatimske tajne, Sveti Otac Ivan Pavao II za ovu treću saznao je tek nakon atentata. Upravo iz gore navedenih razloga papa je u Gospi Fatimskoj vidio svoju zaštitnicu.
  24. Despot, et al., 2005, 131.
  25. Isto,132.
  26. Preuzeto sa: http://www.ewtn.com/johnpaul2/life/facts.htm 23. 4. 2011. godine u 17:22 h.
  27. Markešić, 2005, 241
  28. Renehan Jr., Edvard J.: Modern world leaders – Pope John Paul II, 17.
  29. Markešić, 2005, 246.
  30. Preuzeto sa: http://www.ewtn.com/johnpaul2/life/facts.htm 29. 4. 2011. godine u 19:37 h.
  31. Novak, 1984, 42.
  32. Weigel, 1999, 629.
  33. Katekizam − sažetak cjelokupnog katoličkog nauka koji se odnosi na vjeru i moral.
  34. Markešić, 2005, 245.
  35. Walsh, 2003, 52.
  36. Preuzeto sa: http://www.ewtn.com/johnpaul2/life/facts.htm 12. 4. 2011. godine u 15:38 h.
  37. Ivan Pavao II: Testament za treće tisutljeće, Prometej, Zagreb 2000, 14.
  38. Weigel, 1999, 527.
  39. Weigel, 1999, 326.
  40. Despot, et al., 2005, 74.
  41. Za više informacija pogledati knjigu Guillen Rodriguez, Rafael: The lies of pope John Paul II.
  42. Prema svjedočenju papinog ličnog tajnika Stanislawa Dziwisza zabilježenog u dokumentarnom filmu ,,Testimony“ (Poljska, Italija, Njemačka, 2008).
  43. Markešić, 2005, 244.
  44. Markešić, 2005, 224.
  45. Despot, et al., 2005, 26.
  46. Despot, et al., 2005, 38.
  47. Palmowski, 1997, 314.
  48. Preuzeto sa: http://www.ewtn.com/johnpaul2/life/jp2acts.htm#Journeys 29. 4. 2011. godine u 23:17 h.
  49. Weigel, 1999, 527.
  50. Preuzeto sa: http://www.cbc.ca/news/obit/pope/communism_homeland.html  9. 5. 2011. godine u 16:48 h.
  51. Preuzeto sa: http://www.christianitytoday.com/ch/asktheexpert/nov7.html      9. 5. 2011. godine u 18:32 h.
  52. Novak, 1984, 61.
  53. Grenville, 2000, 89.
  54. Enciklika (grč. en-kyklo u krugu okrećem) − enciklično pismo, poslanica; papina poslanica svim nadbiskupima i biskupima; Klaić, Nikola; Anić, et al.: Rječnik stranih riječi, 381.
  55. Potražiti više na: http://www.ewtn.com/johnpaul2/writings/index.asp.
  56. Ivan Pavao II: Testament za treće tisutljeće, 11.
  57. Despot, et al., 2005, 136.
  58. Svidercoschi, 2004, 147.
  59. Beatifikacija (lat. beatificatio) − posvećivanje, proglašenje za sveca, uvrštenje u red blaženih od strane pape, nakon čega dolazi čin kanonizacije; Klaić, Nikola; Anić, et al.: Rječnik stranih riječi, 168.
  60. Kanonizacija (grč. kanonizo) − proglašavanje nekoga ili nečega svetim, uvrštenje u red svetaca, posvećivanje; isto, 662.
  61. Preuzeto sa: http://dalje.com/hr-svijet/ivan-pavao-ii-bit-ce-beatificiran-1-svibnja/333156 14. 3. 2011. godine u    17:43 h.
  62. Preuzeto sa: http://www.catholicnewsagency.com/news/sister_marie_simonpierre_speaks_of_miraculous_cure_at_press_conference/ 21. 4. 2011. godine u 23:38 h.
  63. Preuzeto sa: http://www.kriz-zivota.com/zoom/5316/uda_po_zagovoru_ivana_pavla_ii/ 4. 5. 2011. godine u 23:29 h.
  64. Preuzeto sa: http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-12194694 6. 5. 2011. godine u 12:52 h.
  65. Preuzeto sa: http://www.catholic.org/pope/jp2/sainthood.php 3. 5. 2011. godine u 15:32 h.
  66. Ona je imala aneurizmu na mozgu za koju su liječnici tvrdili da je nemoguće operirati. Pomirivši se sa svojom sudbinom, Mora se vratila kući i okupila svoju obitelj da se oproste. Tih dana održavala se beatifikacija pape Ivana Pavla II koju su gledali putem televizije. Prema njenom svjedočenju sutradan je čula muški glas kako joj govori da se ne boji. Njeni liječnici potvrdili su nakon toga da su svi siptomi nestali. (Više na: http://www.spiegel.de/international/world/the-story-behind-the-miracle-leading-to-pope-john-paul-ii-canonization-a-956912.html 22. 8. 2014. u 13:22 h).
  67. Između ostalog, riječ je o ozdravljenju od karcinoma, leukemije i drugih bolesti. Većina svjedočenja potvrđuje da je papa prišao bolesnima i napravio znak križa iznad njihovih glava nakon čega su ozdravili. (Više o čudima Ivana Pavla II na: http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/121306-deset-cuda-pape-ivana-pavla-ii.html 22. 8. 2014. i 13:22 h, http://www. ncregister.com/daily-news/miracle-could-lead-to-john-paul-iis-canonization 22. 8. 2014. u 13:23 h).
  68. Preuzeto sa: http://www.2papisanti.org/EN/JohnPaulII 22. 8. 2014. u 13:23 h.
  69. Više na: http://visnews-en.blogspot.hu/2014/04/john-xxiii-and-john-paul-ii-inscribed.html; http://www.bbc.com/news/ world-europe-27172118.
  70. Preuzeto sa: http://www.balkaninsight.com/en/article/sarajevo-to-erect-pope-john-paul-ii-statue 22. 8. 2014. u 14:03 h.
  71. Preuzeto sa: http://www.glas-koncila.hr/index.php option=com_php&Itemid=41&news_ID=24451 22. 8. 2014. u 14:05

Literatura:

Calvocoressi, P. (2003). Svjetska politika nakon 1945. godine. Zagreb: Nakladni zavod Globus-Adamić.

Despot, Z., Šerić, M., Tomašević, S., Jurišić, M., & Brajdić, D. (2005). Ne bojte se! Papa Ivan Pavao II 1920.–2005. Zagreb: Večernji list.

Grenville, J. A. S. (2000). A history of the world in the Twentiethcentury. Massachusetts: The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge.

Hebblethwaite, P. (1955). Pope John Paul II and the Church. USA: National Catholic Reporter.

Ivan Pavao II ( 2000). Ivan Pavao II: Testament za treće tisutljeće. Zagreb: Prometej

Klaić, N., Anić, Š., & Domović, Ž. (2002). Rječnik stranih riječi. Zagreb: SANI-PLUS.

Laker, V. ( 1999). Istorija Evrope 1945–1992. Beograd: Clio.

Markešić, L. (2005). Papa Ivan Pavao II. Bosna franciscana, god. 13, br. 22, 9–15.

Novak, A. (1984). Papa Karol Wojtyla, politički portret i biografija. Zagreb: Cankarjeva založba Ljublja-na.

Palmowski, J. (1997). A dictionary of Twentieth − Century World History. New York: Oxsford University Press, Oxford.

Parks, D. A. ( 2002). John Paul II, The pope from Poland. USA.

Renehan Jr., E. J. (2007). Modern world leaders − Pope John Paul II. New York: CHELSEA HOUSE PUBLISHER.

Svidercoschi, G. F. (2004). Karol Wojtyla. Biografija Ivana Pavla II od rođenja do izbora za papu. Split: Verbum.

Walsh, sister M. A. (2003). John Paul II: A Light for the World, Essays And Reflections On The Papacy Of

John Paul II. Washington DC: United States Council of Catholic Bishops.

Wandycz, P. S. (2001). The Price of Freedom; A history of East Central Europe from the Middle Ages to Present. New Yord and London: Routledge.

Weigel, G. (2001). Witness to Hope, The biography of pope John Paul II 1920–2005. New York: Harper Perennial.

72Preuzeto sa: http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/hrvoje-urumovic-volio-bih-da-ljudi-u-papinom-kipu-vide-sve-ono-sto-je-on-porucivao 22. 8. 2014. u 14:06 h.

73Preuzeto sa: http://www.balkaninsight.com/en/article/sarajevo-to-erect-pope-john-paul-ii-statue 22. 8. 2014. u 14:10 h.

Internet izvori:

Fournier, D. K. (2005). Santo Subito! Venerable John Paul II’s Beatification ( 2.4.2005.). Preuzeto 3. svibnja 2011. sa http://www.catholic.org/pope/jp2/sainthood.php

Gertz, S. (2008). What part did Pope John Paul II play in opposing Communism in Eastern Europe?. Preuze-to 9. svibnja 2011. sa http://www.christianitytoday.com/ch/asktheexpert/nov7.html

Jukić, E. (2014). Sarajevo To Honour Much Loved Pope With Statue. Preuzeto 22. kolovoza 2014. sa http://www.balkaninsight.com/en/article/sarajevo-to-erect-pope-john-paul-ii-statue

Pranjić, A. (2014). Deset čuda pape Ivana Pavla II. Preuzeto 22. kolovoza 2014. sa http://www.dnevno. hr/vijesti/svijet/121306-deset-cuda-pape-ivana-pavla-ii.html

Smoltczyk, A. (2014). Pope John Paul II’s Canonization: The Making of a Miracle. Preuzeto 22. kolovo-za 2014. sa http://www.spiegel.de/international/world/the-story-behind-the-miracle-leading-to-pope-john-paul-ii-canonization-a-956912.html

Šovagović, T. (2014). Izazov osmijeha svetoga pape – SUSRET: HRVOJE URUMOVIĆ, AUTOR KIPA SV. IVANA PAVLA II. U SARAJEVU. Preuzeto 22. kolovoza 2014. sa http://www.glas-koncila.hr/in-dex.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=24451

Ivan Pavao II. bit će beatificiran 1. svibnja (2011). Preuzeto 14. ožujka 2011. sa http://dalje.com/hr-svi-jet/ivan-pavao-ii-bit-ce-beatificiran-1-svibnja/333156

Sister Marie Simon – Pierre speaks of miraculous cure at press conference. Preuzeto 21.4.2011. sa http:// www.catholicnewsagency.com/news/sister_marie_simonpierre_speaks_of_miraculous_cure_at_ press_conference/

Santo Subito

(Pope John Paul II)

Summary

The Holy Father John Paul II is considered to be one of the most notable persons of the 20th century. During the 27 years of his papal reign, he has earned respect of the leaders of the world and he has gained sympathy of the billions of people around the world. In the beginning of his reign, he gained prominence as one of the youngest popes, first non-Italian pope, who used his charisma and directness to send out the message of peace even to the most remote parts of the Earth. He advocated for peace and interreligious dialogue, unity of Christians, struggle against poverty, hunger and other “illnesses” of the contemporary world. He was the first pope to enter a mosque, synagogue and Evan-gelical church, thus showing his openness towards the other religions. He publicly apologized to Jews and the Chinese for the injustice afflicted on them through the ages by the Catholic church. Although he had firm opinions about certain dogmatic notions, he conducted a process of re-organization within the Catholic church and he wanted to bridge the gap between the Church and the common man. Because of his pastoral visits, he traveled around the globe more than 30 times, visiting 123 countries and meeting almost all of the world’s leaders. John Paul II performed more canonizations and beatifications than all of his predecessors. His speeches and writings were translated to many of the world languages and he is considered to be one of the most influential contemporary authors. He was a proponent of the right of all peoples to their state and independency. His works and deeds secured him a spot not only in the history, but also among the saints. His death was a hard blow for millions of believers around the world who asked for an urgent beatification. Becoming a saint crowns the life and works of John Paul II.

Keywords: Karol Wojtyla, John Paul II, assassination, beatification, canonization, papal statue in Sarajevo

Izvor fotografije: http://24sata.info/thumbnail.php?file=news/2014/Mart/papa_spomenik_aa_2_608597744.jpg&size=article_large

Please follow and like us: