Srednjovjekovni hrvatski jezik u prijevodima latinskog teksta “Salve regina” u usporedbi s poljskim prijevodima

Nadia CZACHOWSKA
Univerzitet Adama Mickieviča u Poznanju
Filološki fakultet
Hrvatski jezik i književnost, I ciklus studija
nadia.czachowska@gmail.com

Sažetak: Tekst predstavlja usporedbu triju srednjovjekovnih hrvatskih prijevoda latinskog teksta Salve Regina, pokazuje razlike između njih i starog poljskog prijevoda i predstavlja analizu suvremenih prijevoda (hrvatskog i poljskog) istog teksta. Jezična usporedba ovih prijevoda daje mogućnost zapažanja razlika i sličnosti među tim jezicima, a čitalac može također zapaziti lingvističke trendove prisutne u jezicima.

Ključne riječi: Salve Regina, prijevod, hrvatski, poljski, srednjovjekovni tekstovi, usporedba, historija jezika, gramatika, oblik riječi.

Salve, Regina, Mater misericordiae,

vita, dulcedo, et spes nostra, salve!

Ad teclamamus, exsulesfiliiHevae,

adtesuspiramus, gementes et flentes

inhaclacrimarumvalle.

Eia, ergo, advocata nostra, illostuos

misericordesoculos ad nosconverte;

etIesum, benedictumfructumventristui,

nobis post hoc exiliumostende.

O clemens, O pia, O dulcis Virgo Maria.1

Prijevod u srednjem vijeku

U srednjem vijeku nema autora s biografijom i autorskih prava u suvremenom smislu. Prevođenje dijelova i potpisivanje njih svojim imenom nije smatrano plagijatom. Tekstovi su se slobodno kompilirali, prerađivali i širili u usmenom ili pisanom obliku2. U Hrvatskoj su najčešće bili prevođeni latinski tekstovi, prvo, zbog toga što su latinski jezik koristili osvajači u gradovima pod upravom Mletačke Republike, a drugo, što je to bio kroz dugo vrijeme jezik crkve. Katolička crkva koja je imala najveći utjecaj na prostoru tadašnje Hrvatske, koristila je jedino latinski jezik kao jezik liturgije. Tek 868. godine, zahvaljujući Ćirilu i Metodiju, papa Hadrijan dao je podršku solunskoj braći i složio se da se tijekom liturgije može koristiti narodni jezik, jezik kojim govore ljudi. Taj stav promijenjen je još mnogo puta, međutim u Hrvatskoj sve do 20. stoljeća koristila se u nekim mjestima glagoljica kojom su zapisane raznolike molitve i tekstovi liturgija na lokalnom jeziku.

Salve Regina – hrvatski prijevod u tri verzije – usporedba

Latinska antifona Salve Regina jedna je od četiri marijanske antifone, koja je nastala u XI. stoljeću kao pjesma na blagdanu Marijina uznesenja. Pretpostavlja se da je autor antifone Hermanus Contractus. Često se pjeva tijekom sahrane. U pjesmi iskazni subjekt se „utječe Mariji kao zaštitnici, iskazuju joj se pohvale s molbom da se smiluje grešnicima.” 3 Pjesma se prevodila i parafrazirala na prostorima Hrvatske na crkvenoslavenskom, čakavsko-crkvenoslavenskom i kasnije na hrvatskom jeziku. Tri navedene pjesme4 pisane su mješavinom čakavskoga i crkvenoslavenskoga.

A – Brevijar po zakonu B – Prva hrvatskoglagoljska C – Psaltir
Rimskoga dvora početnica
Spasi, Kr(a)ᶅ(i)ce m(i)l(o)srdna, Spasi, Kraljice, mati Zdrava, Kraljice, mati
Život, slatkosti, upv(a)nje n(a) premilostiva, milosrdja
še, sp(a)si! živote, slatkosti, ufanjenaše, Život, slatkost i ufanje n(a)še,
K tebi zovemo izvržen(i)ci spasi! zdrava!
sinove Euž(i)ni. K tebě vapijemo strannici K tebi vapijemo strannici
K t(e)bi vzd(i)šemo tužeće i sinove Eužini. sinove Eužini.
plačuće K tebě vzdišemo tužeće i K tebi vzdišemo tužeće i
v sem slynom dolě. plačuće plačuće
Nine, ubo otvětnice n(a)ša, v sem slynom dolě. v sem slynom dolu.
Nine, ubo, otvetnice naša, Děvo Nine, ubo, otvetnice naša,
D(ě)vo M(a)rije,
Oni tvoji m(i)losrdni oči k nam Marije, oni tvoji milostivi oči k nam
obrati. oni tvoji milostivi oči k nam obrati!
I(su)sa, bl(aže)ni plod črěva obrati! I Isusa, blagoslovᶅ(e)nago plod
tvojego, I(su)sa, blagoslovᶅeni plod čreva čreva tvojego,
N(a)m po sem izašastji pokaži! tvojego, po sem strańenji, ukaži.
Nam po sem izašastvi,
O m(i)lostiva, o prem(i)l(o) milostiva, pokaži! O m(i)l(o)stiva, o prěmilostiva,
O milostiva, o prem(i)lostiva,
st(i)va, o slatka Děvo Marije! o slatka Děvo Marije! o slatka devo Marije!
Spodobi me slaviti te, Devo Sposobi da hvaᶅu te Devo
presvetaja, prěsvetaja!
I podaj mně silu protivu Podaj mně krěpost protivu
neprijateᶅem mojim! vragom tvojim!

U inačicama sudjeluje osim crkvenoslavenske5 (npr. nine, ubo, tvojego) i čakavska jezična komponenta. Stihovi nisu jednake dužine i nemaju rima. Antifona u Brevijaru (A) i početnici (B) počinje od glagola spasi u indikativu, iako je u originalu riječ salve, kojoj više odgovara narodni oblik vokativa jednine ženskoga roda: zdrava, prisutna u Psaltiru (C). Zanimljiva je upotreba riječi, koja mijenja značenje (od pozdrava, prisutnog u originalu, prijelazi u molbi za spas), pri čemu vidimo, da autor trećeg prijevoda se vratio u tom slučaju originalnome tekstu.

Refleks jata u Brevijaru je skriven grafemom /ě/6, osim u riječi tebi. U početnici se ne bilježi grafem jat u riječima: otvetnice, čreva, a u riječi Devo, koja se pojavljuje tri puta, grafem jat je dva puta zabilježen i jedan put nije – ovdje je potvrđen ekavski refleks jata. U Psaltiru se pojavljuje u riječima prěmilostiva i prěsvetaja, a nema ga u riječi tebi – ostaje ona kao ekavski refleks u zamjeničkom obliku sa /i/ na kraju (od <tebě – samo kao grafijski crkvenoslavizam7).

Suglasnik /ᶅ/ prisutan je u Brevijaru u riječi Kr(a)ᶅ(i)ce, a u početnici se koristi u riječima blagoslovᶅeni i neprijateᶅem, dok u riječi Kraljice se bilježi kao /lj/. U Psaltiru se na isti način pojavljuje u riječi blagoslovᶅ(e)nago i hvaᶅu, a u riječi Kraljice ostaje isti kao u početnici.

U prvom redu, samo u varijanti (B) i (C) pojavjuje se riječ mati, kao što je slučaj u originalu. Tri različita oblika jedne riječi, pridjevi m(i)l(o)srdna, premilostiva, i genitiv imenice: milosrdja pokazuju raznovrsnost inačica. Dalje u tekstu (A) verzija koristi riječ m(i)losrdni, dok (B) i (C) verzije koriste izraz milostivi, što može značiti da je ta riječ mlađa, iako prema originalu tačnija je riječ milosrdan.

Dalje, samo (B) varijanta koristi vokativ, obraćajući se riječima živote, slatkosti dok (C) varijanta lišena je tog padeža, a u primjeru (A) jedna riječ nema oblik vokativa, a druga ima.

U najstarijoj, (A) verziji, umjesto izraza ufanje, prisutnog u (B) i (C) verzijama, koristi se riječ upv(a)nje, jer u starijem jezičnom razdoblju nije bilo u sustavu konsonanta /f/, te je taj konsonant zabilježen kao /pv/.

Također inačica (A) razlikuje se od (B) i (C) po tome što koristi glagol zovemo, dok je u drugima prisutan glagol vapijemo, kao i imenicu izvržen(i)ci, dok je tamo strannici. Obje riječi znače prognani ili izgnani, pri čemu riječ strannici je staroslovenskog porijekla (*stranьnik) i znači barbar, tuđinac.

U nominativu množine dolazi nastavak /-e/ u riječi sinove, a posvojni pridjev u množini izveden od imena Eva preuzima crkvenoslavenski oblik Eužini8 (u značenju Evini).

Riječi tužeće i plačuće su stari oblici participa, prisutni u starim tekstovima.

U posljednjem redu prve strofe možemo zapaziti čakavski prijedlog /v/. U varijantima (A) i (B) prisutan je lokativ jednine dolě, dok u (C) inačici lokativ preuzima oblik dolu, po čemu možemo pretpostaviti da je ova verzija mlađa, jer je lokativ jednine muškog i srednjeg roda s nastavkom /-u/ noviji nego starije /-i/ (< -ě / -i)9. U istoj rečenici koristi se i izraz v sem, koji znači u tom.

Neodređena pridjevska deklinacija sylnom je stara deklinacija praslovenske riječi *slьza.

U izrazu Děvo Marije na kraju prvog reda druge strofe, koji je prisutan u (A) i (B) verziji, a odsutan u (C) verziji kao i u originalu, u vokativu jednine imenice ženskog roda vidimo razlikovanje palatalnih i nepalatalnih osnova Devo i Marije10.

U frazi oni tvoji milostivi ((A): m(i)losrdni) oči k nam obrati!) upotrijebljen je nastavak /-i/ u akuzativu množine riječi koje opisuju imenicu oči, što je primjer negdašnje promjene i starija je jezična značajka11.

Postoji razlika u upotrebi akuzativa bl(aže)ni u varijanti (A) i blagoslovᶅeni u varijanti (B), dok se u varijanti (C) koristi ista riječ, samo kao pridjev sa crkvenoslavenskim nastavkom blagoslovᶅ(e)nago (odnosi se na Isusa, iako su te riječi razdijeljene zarezom).

U riječi črěva/čreva vidi se inicijalna skupina suglasnika čr umjesto cr, što potvrđuje staroslavenskost i/ ili čakavnost teksta, pri čemu je u verziji (A) grafički obilježjen refleks jata, a nije u verzijama (B) i (C).

U svakoj od varijanata koristi se izraz po sem u smislu poslije.

Sljedeća fraza mnogo se razlikuje u svim inačicama: u (C) verziji nedostaje zamjenica nam, a verzija (B) dodaje pridjev milostiva (kojeg nema u originalu). Verzija (A) koristi riječ izašastji, dok verzija (B) koristi istu riječ u obliku izašastvi, a verzija (C) riječ strańenji sa slovom /ń/ kao /nj/. Varijanta (A) i (B) koristi indikativ pokaži, dok (C) varijanta indikativ ukaži.

Posljednja fraza O milostiva, o prem(i)lostiva, o slatka Děvo Marije! ista je u svakoj od tri verzija, razlikuju se samo u mjestima na kojima se grafijski upotrebljava grafem jat, kao i na različitim mjestima obilježavanja titli.

Međutim, ove tri inačice razlikuju se i po tome što dvije mlađe imaju na kraju dodatak koji postoji i u originalu12. (B) verzija koristi indikativ + infinitiv, a (C) verzija indikativ + da + prezent, pri čemu se u prvom primjeru koristi riječ slaviti, a u drugom hvaᶅiti. Prva se fraza završava izrazom u vokativu devo i prijedloga sa izrazito crkvenoslavenskim nastavkom /-aja/ u riječi presvetaja13. Treba ipak napomenuti da je u ovom slučaju tekst slobodno prerađen, da je značenje u originalu potpuno drugačije.

U posljednoj frazi, riječ silu u (A) varijanti zamijenjena je riječju krěpost, a neprijateᶅem riječju vragom. Desila se također promjena zamjenice mojim u tvojim, pri čemu je ostao očuvan smisao rečenice.

Usporedba hrvatskih varijanata s poljskim prijevodom

Smatra se da je poljski prijevod Salve Regina nastao 1453. godine te da je pjesma u Poljskoj najpoznatija zahvaljujući dominikanskim monasima iz grada Sandomierz, koji su pjevali ovu pjesmu tijekom svoje mučeničke smrti.

Zdrowa Krolewno, Matko Miłosierdzia,

żywot, słodkości, nadzieja nasza, zdrowa!

K tobie wołamy, wypędzone dzieci Jewiny, zdrowa!

K tobie wzdychamy, łkając, płacząc w tem to padole słez.

A przetoż, ty nasza orędownica,

ony oczy miłosierne k nam obroci,

a Jezu Krysta błogosławionego, owoc żywota twego,

nam po tej to puszczy ukaży.

O miłościwa, o dobrotliwa, o słodka Panno Maryja.

Poljska verzija počinje isto kao original i Psaltir (C), znači sa riječju zdrava, što je vjerojatno tada i u poljskom jeziku bila vrsta pozdrava, dok se danas koristi samo kao pridjev zdrav i ne može se koristiti kao pozdrav. U drugom redu, isto kao u varijanti (C) umjesto vokativa koristi se nominativ. U riječi tobie (tebi) možemo zapaziti kakav je refleks dobijao jat u zapadnoslavenskom jeziku. Međutim, odstupanje od originala kao i razlika među hrvatskim prijevodom, pojavlja se u riječi dzieci (djeca), dok se u originalu i u hrvatskom prijevodu koristi množina riječi sin. Sljedeća je razlika uočljiva u drugačijim obliku imena Eva, gdje je dodano kao proteza (predmetak) slovo /j/ – Jewiny14. Krajnje slovo /y/, prisutno nekad i u hrvatskom jeziku, u poljskom je ostalo, dok se u hrvatskome promijenio u /i/ (isti je slučaj u hrvatskoj riječi oči i poljskoj oczy). Na kraju tog stiha ponovljena je još jedanput riječ iz kraja prethodnog stiha, vjerojatno zbog toga da bi se dobila rima. Sljedeći je stih dosta sličan hrvatskom prijevodu, samo su dvije krajnje riječi promijenjile red.

U drugoj strofi opet nema vokativa koji je prisutan u svim hrvatskim varijantama. U poljskom se prijevodu koristi u sljedećem stihu riječ miłosierne (milosrdne) isto kao u (A) verziji. Glagol obroci je mlađa verzija glagola obrati, jer su se u praslovenskom jeziku glagoli završavali na /*tь/, što se poslije promijenilo u /ti>ci/. Pored riječi Isusa, u poljskom prijevodu dodana je riječ Krysta, iako je nema u originalu. Oblik te riječi stariji je od riječi Krist (*u>y>i). Isto kao u (C) varijanti, koristi se pridjev błogosławionego. Riječ owoc u prijevodu znači plod, ali postoji velika razlika u značenju između upotrebljenih riječi čreva u hrvatskim varijantama i żywota u poljskoj varijanti. (Ista razlika postoji u popularnoj molitvi Zdravo Marijo, gdje se pojavljuje izraz blagoslovljenplod utrobe tvoje, dok u poljskoj verziji stoji błogosławiony owoc żywota twojego, dakle umjesto čreva ili utrobe u poljskom se jeziku koristi u tom mjestu riječ život.) Poslije se koristi riječ puszcza, što znači divljina. Vjerojatno je ova riječ upotrijebljena zbog toga što je u originalu riječ exilium (izgnanstvo), pa se vjerojatno mislilo na izgnanstvo u divljinu. Imperativ singularis u riječi ukaży dobiva nastavak /-y/ kao dublet do nastavka /ø/.

U posljednjem stihu u hrvatskom se prijevodu koristi riječi milostiva i premilostiva (prefiks /-pre/ pojačava značenje), dok u poljskom miłościwa i dobrotliwa (dobronamjerna). Na samom kraju, opet nedostaje vokativ u poljskom prijevodu, pa je upotrijebljeno ime Marija u nominativu.

Suvremene verzije Salve Regina – hrvatska i poljska

Hrvatski suvremeni prijevod

Zdravo, Kraljice, majko milosrđa, živote, slast i ufanje naše, zdravo

K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.

K tebi uzdišemo tugujući i plačući

u ovoj suznoj dolini.

Svrni, dakle, odvjetnice naša, one svoje milostive oči na nas

te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.

O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.

Poljski suvremeni prijevod

Witaj Królowo, Matko Miłosierdzia, życie, słodyczy i nadziejo nasza, witaj!

Do Ciebie wołamy wygnańcy, synowie Ewy;

do Ciebie wzdychamy jęcząc i płacząc na tym łez padole.

Przeto, Orędowniczko nasza,

one miłosierne oczy Twoje na nas zwróć,

a Jezusa, błogosławiony owoc żywota Twojego, po tym wygnaniu nam okaż.

O łaskawa, o litościwa, o słodka Panno Maryjo!

Módl się za nami święta Boża Rodzicielko. Abyśmy się stali godnymi obietnic Chrystusowych.

U suvremenom hrvatskom prijevodu koristi se slovo /đ/ umjesto /dj/, pa je upotrijebljena suvremenija riječ prognani i nominativ sinovi te hrvatski oblik posvojnog pridjeva Evini. Izraz suznoj dolini također je suvremeniji.

Druga strofa počinje glagolom koji je do sad u hrvatskim prijevodima bio uvijek na kraju drugog stiha druge strofe, pri čemu se do sad koristio glagol obrati, a u novijem prijevodu svrni. Riječ ubo promijenjena je u dakle, a u sljedećem izrazu promijenila se samo ortografija: slovo /t/ se promijenilo u /d/. U akuzativu množine kod riječi one svoje milostive prisutan je, suvremeniji od nastavka /-i/, nastavak /-e/. Promijenjen je i red riječi u sljedećim stihovima, a stari izraz po sem, zastupljen je izrazom poslije. Drugi put je također upotrijebljena riječ progon. U posljednjem stihu vidimo da je napravljena razlika između riječi, i kao što je u originalu, sad posljednji stih ima tri različite riječi, te je refleks jata u izrazu Djevice jekavski, a vokativ od imena Marija zvuči Marijo.

U poljskom suvremenom prijevodu koristi se pozdrav witaj, zatim u drugom redu imamo sve tri imenice u vokativu. U hrvatskoj varijanti koristi se eliptičan, adverbijalan izraz zdravo, izveden od budi zdravo. Staro k tobie zamijenjeno je u do ciebie (taj oblik riječi nastao je analoški prema instrumentalu). Upotrijebljena je također suvremenija riječ jęcząc, te noviji je i oblik riječi łez.

Nestao je u drugoj strofi nastavak /ż/ u riječi przetoż, te se koristi deminutiv (orędownica > orędowniczka) u vokativu, kojeg nema u starijoj verziji. Stari dativ k nam promijenjen je u na nas, stara riječ obroci u izraz zwróć. Propuštena je imenica Kryst, ostala je samo, prema originalu, imenica Jezus. Umjesto riječi puszcza (divljina), koristi se, opet prema originalu, riječ wygnanie (progon), a stara riječ ukaży mijenja suvremenija, okaż. U posljednjem stihu, dva od tri pridjeva ostala su promijenjena, te se imenica Maryjo koristi u vokativu.

Na kraju suvremene poljske verzije mogu se naći i dva stiha koja podsjećaju na dva dodatna reda u (B) i (C) varijantama hrvatskog prijevoda, međutim njihov prijevod nikako se ne poklapa. U poljskom prijevodu piše: Moli za nas svjeta Bogorodico, da postanemo dostojni Hristova obećanja, dok u hrvatskom piše nešto potpuno drugačije. Razlog dodavanja ovih stihova do teksta molitve bio je da se ova molitva koristila tijekom raznih liturgija, pa su uveli dodatni dio teksta da uspostave kontakt i reakciju između vjernika i svećenika koji je vodio molitvu, jer prvi red izgovaraju vjernici, a drugi svećenik.

Zaključak

Usporedba svih varijanata hrvatskog prijevoda s poljskim varijantama daje mogućnost zapažanja razlika između južnoslavenskih i zapadnoslavenskih jezičnih promjena te, s druge strane, blizinu ovih jezika. Zanimljiv je, prije svega, nedostatak vokativa na nekim mjestima u starom poljskom prijevodu te svi prisutni dubleti, koji su samo varijanta nekog pravila.

Bibliografija

  1. Horvat M., Jezičke značajke Marijinskih pjesama iz Metropolitanina misala MR 180, <hrcak.srce.hr/ file/103047>, pristup: 7. 5. 2016. g.
  2. Jurecka-Klimek M., Formy czasownika i ich funkcja stylistyczna w średniowiecznych pieśniach maryjnych, u: Prace naukowe Wyższej Szkoły Pedagogicznej w Częstochowie, Seria: filologia polska – Językoznawstwo, z. III, 1996.
  3. Kapetanović A., Malić D., Štrkalj Despot K., Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010.
  4. Malić D., Tragovi crkvenoslavensko-čakavskih matica u najstarijim dubrovačkim molitvenicima, Filologija 49, Zagreb, 2007. g., <hrcak.srce.hr/33699>, pristup: 7. 5. 2016. g.
  5. Autor nepoznat, Hrvatski srednjovjekovni tekstovi: tri pisma i tri jezika, <http://www.matica.hr/media/uploads/knjige/978-953-150-972-5/Damjan13-39.pdf>, pristup: 7. 5. 2016. g.
  6. Latinski tekst Salve Regina: <http://www.preces-latinae.org/thesaurus/BVM/SalveRegina.html>, pristup: 7. 5. 2016. g.
  7. Oblik i etimologija riječi: <http://hjp.znanje.hr> pristup: 7. 5. 2016. g.

Medieval Croatian Language in the Translations of Latin Text Salve Regina in Comparison with Polish Translations

Abstract: The text represents a comparison of three medieval croatian translations of the Latin text Salve Regina, shows the differences between them and the old polish translation and represents analysis of contemporary translation (croatian and polish) of the same text. Language comparison of these results gives the possibility to notice the differences and similarities between these languages and the reader may also notice linguistic trends present in these languages.

Keywords: Salve Regina, translation, croatian, polish, medieval texts, comparision, history of language.

__________________________________________________________

1http://www.preces-latinae.org/thesaurus/BVM/SalveRegina.html

2Kapetanović A. i dr., Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010., str. XVII.

3Kapetanović A. i dr., Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010., str. XXX.

4Kapetanović A. i dr., Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010., str. 305 – 307.

5”Crkvenoslavenski oblici koriste se u variranju s hrvatskim, i to je oznaka višega stila”, ibidem, str. XLI.

6“Treba napomenuti, da taj znak ne predstavlja poseban fonem, nego jedan od njegovih refleksa. Zapisivanje grafema jat samo je odraz starih pisarskih navoda i jedna od glagoljaških ortografskih manira u tom razdoblju’’, ibidem, str. XLII.

7Horvat M., Jezičke značajke Marijinskih pjesama iz Metropolitanina misala MR 180, <hrcak.srce.hr/file/103047>.

8Ibidem.

9Kapetanović A. i dr., Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo, Institut       za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010., str. XLIV.

10Horvat M., Jezičke značajke Marijinskih pjesama iz Metropolitanina misala MR 180, <hrcak.srce.hr/file/103047>.

11Kapetanović A. i dr., Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo, Institut      za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010., str. XLI.

12’’Ora pro nobis, sancta Dei Genetrix. Utdigniefficiamurpromissionibus Christi.’’, <http://www.preces-latinae.org/thesaurus/ BVM/SalveRegina.html>.

13Malić D., Tragovi crkvenoslavensko-čakavskih matica u najstarijim dubrovačkim molitvenicima, <hrcak.srce.hr/33699>.

14Jurecka Klimek M., Formy czasownika i ich funkcja stylistyczna w średniowiecznych pieśniach maryjnych, u: Prace naukowe Wyższej Szkoły Pedagogicznej w Częstochowie, Seria: filologia polska – Językoznawstwo, z. III, 1996.

Izvor fotografije: Google 

Please follow and like us: