“Veliki jaz: Nasilno naslijeđe podjele Indije”, William Dalrymple

Ana LALIĆ
Univerzitet u Sarajevu
Filozofski fakultet
Odsjek za romanistiku (Francuski jezik i književnost i Italijanski jezik i književnost), II ciklus
ana.lalic@gmail.com

Kada su Britanci u avgustu 1947, nakon što su proveli tristo godina u Indiji, napokon otišli, potkontinent je podijeljen u dvije nezavisne nacionalne države: Indiju, u kojoj su hindusi bili većina, i Pakistan, koji je većinski muslimanski. Odmah je počela jedna od najvećih migracija u ljudskoj istoriji, milioni muslimana su pješačili u Zapadni i Istočni Pakistan (potonji se danas zove Bangladeš), a milioni hindusa i sikha su krenuli u suprotnom smjeru. Stotine hiljada ljudi nije preživjelo.

Na prostoru čitavog Indijskog potkontinenta zajednice koje su živjele jedna uz drugu skoro čitav milenijum su se međusobno napadale uz zastrašujuće izbijanje sektaškog nasilja, sa hindusima i sikhima na jednoj strani i muslimanima na drugoj – to je bio uzajamni genocid, jednako neočekivan koliko i jedinstven. U Pandžabu i Bengalu – provincijama u kojima se Indija susreće sa Zapadnim i Istočnim Pakistanom – krvoproliće je bilo pogotovo silovito, sa masakrima, podmetanjem požara, prinudnim preobraćivanjima, masovnim otmicama i zvjerskim seksualnim nasiljem. Silovano je otprilike sedamdeset i pet hiljada žena, a mnoge od njih su zatim unakažene ili raskomadane.

Nisid Hadžari u knjizi Ponoćni duhovi (objavila ju je izdavačka kuća Houghton Mifflin Harcourt), istoriji koja brzim tempom govori o podjeli i njenim posljedicama, piše: Bande ubica su palile cijela sela, klali su muškarce i djecu i starce, dok su mlade žene odvodili da ih siluju. Neki britanski vojnici i novinari koji su svjedočili nacističkim koncentracionim logorima su tvrdili da su brutalnosti koje su pratile podjelu gore: trudnicama su odsijecali grudi, a djecu rezali iz njihovih stomaka; novorođenčad su pronalažena doslovno ispečena na ražnju.

Do 1948, kako se polako završavala velika migracija, više od petnaest miliona ljudi je otjerano iz svojih domova, a umrlo je između jednog i dva miliona. Poređenje sa koncentracionim logorima nije toliko nategnuto kao što se može učiniti. Podjela je centralni dio identiteta na Indijskom potkontinentu, predstavlja za njihov identitet isto što i Holokaust za Jevreje, sjećanja na skoro pa i nezamislivo nasilje su je bolno urezale u regionalnu svijest. Priznata pakistanska istoričarka Ajša Džalal je podjelu nazvala centralnim istorijskim događajem dvadesetog vijeka u Južnoj Aziji. Ona piše: Kao odlučujući trenutak koji nije ni početak ni kraj, podjela još uvijek utiče na način na koji narodi i države postkolonijalne Južne Azije zamišljaju svoju prošlost, sadašnjost i budućnost.

Nakon Drugog svjetskog rata, Velika Britanija jednostavno više nije imala resurse kojima bi mogla kontrolisati svoju najveću kolonijalnu imovinu i njen odlazak iz Indije je bio neuredan, užurban i nespretno izveden. Ipak, sa tačke gledišta kolonizatora koji su se povlačili, na neki način je bio veoma uspješan. Dok je britanska vladavina u Indiji bila dugo vremena obilježena nasilnim ustancima i brutalnim suzbijanjima, britanska vojska je uspjela izmarširati iz države a da je jedva ispalila jedan jedini metak i sa samo sedam žrtava. Jednako je bila iznenađujuća žestina krvoprolića koje je uslijedilo. Pokušaji da se odgovori na pitanje kako se indijska, duboko prepletena i izrazito sinkretička kultura, tako brzo srušila proizveli su obimnu književnost. Polarizacija hindusa i muslimana izvršila se za samo nekoliko decenija dvadesetog vijeka, ali do njegove sredine bila je tako temeljita da su mnogi na obje strane vjerovali kako je nemoguće da pripadnici te dvije religije zajedno žive u miru. Bujica novih djela nedavno je dovela u pitanje sedamdeset godina nacionalističkog mitotvorstva. Takođe je dolazilo do rasprostranjenih pokušaja da se zapišu usmena sjećanja na podjelu prije nego što ih generacija na izmaku, a koja ju je proživjela, sa sobom odnese u grob.

Prva islamska osvajanja Indije desila su se u jedanaestom vijeku, kada je 1021. osvojen Lahore. Persijanizovani Turci koji su došli sa teritorija današnjeg centralnog Avganistana su 1192. preoteli Delhi od njegovih hinduskih vladara. Do 1323. uspostavili su sultanat koji se pružao na jug sve do Maduraja, pa do vrha poluostrva, a postojali su i drugi sultanati sve od Gudžarata na zapadu pa do Bengala na istoku.

Izvor fotografije: indiatoday.in 

Please follow and like us: